Ako se tržište zlata u proteklim mjesecima moglo opisati kao ubrzani vlak koji je probio psihološku granicu od 4.000 dolara, onda je tjedan od 26. lipnja do danas prvi ozbiljniji zavoj na toj pruzi. Cijene su u kratkom roku pokazale da se ispod površine snažnog dugoročnog trenda vodi sve intenzivnija borba između makroekonomskih realnosti, tehničke korekcije i sve izraženijeg uvjerenja dijela tržišta da je svaki pad zapravo prilika za ulazak.
Tjedan je započeo na razini od 4.010 USD/oz, što je nastavak relativno stabilnog završetka prethodnog razdoblja u kojem je zlato već bilo ''napeto'' oko granice od 4.000 dolara. U pozadini tog ranijeg rasta nalazila se kombinacija faktora: i dalje povišena geopolitička nesigurnost, jaka institucionalna potražnja te očekivanja da će se realne kamatne stope postupno spuštati. U takvom okruženju zlato je imalo podršku, ali ne i potpunu stabilnost.
Već u ponedjeljak cijena zlata skače na 4.063 USD/oz, što se može čitati kao kratkotrajan povratak ''risk-off'' sentimenta i slabijeg dolara. Međutim, taj rast se pokazuje krhkim. U utorak i srijedu slijedi povratak tik ispod 4.000 dolara, da bi se u četvrtak uspjela održati iznad ključne psihološke zone, a trenutačno se kreće oko razine od 4.150 USD/oz. Ovakve oscilacije pokazuju da ulagači svaki pokušaj rasta koriste za realizaciju profita, a svaki pad privlači novu kupovnu stranu.
Ono što ovaj tjedan čini posebno zanimljivim jest činjenica da se korekcija odvija paralelno s jačanjem dugoročnog optimističnog scenarija u analitičkim krugovima. Prema analizama objavljenima krajem lipnja, sve se više ističe ideja da su aktualne korekcije zapravo posljedica privremenog razduživanja pozicija, dok strukturalni razlozi za rast zlata ostaju netaknuti. Jedan od ključnih argumenata koji se provlači kroz tržišne komentare jest takozvana ''fiskalna dominacija'' – ideja da vlade i središnje banke dugoročno neće tolerirati visoke razine ekonomskog bola, što u praksi znači sklonost prema nižim realnim kamatnim stopama i većoj likvidnosti.
U tom kontekstu posebno odjekuju stavovi da je korekcija zapravo ''zdravi ulaz'' za dugoročne investitore, jer se očekuje da će monetarne vlasti ponovno reagirati čim se pojavi ozbiljniji rizik usporavanja gospodarstva. Takav pogled dodatno je pojačan procjenama vodećih globalnih investicijskih banaka koje sugeriraju da bi zlato u sljedećih 12 mjeseci moglo trgovati u rasponu od 5.000 do 6.000 dolara po unci, uz snažnu ulogu središnjih banaka kao kontinuiranih kupaca. Taj narativ se uklapa u širu sliku dedolarizacije i fragmentacije globalnog monetarnog sustava, gdje zlato sve više preuzima ulogu neutralne rezervne imovine.
Zašto financijski analitičari cijenu zlata, u roku kraćem od 12. mjeseci, vide na 6.000 USD/oz? Dugoročno bikovsko tržište zlata ostaje čvrsto netaknuto jer su kreatori politika praktički odustali od ideje dopuštanja recesija ili dugotrajnih gospodarskih padova. Dug država je prevelik pa ne smiju dopustiti da kamatne stope rastu, lakše im je tiskati novac nego dugoročno voditi restriktivnu monetarnu politiku.
Strukturno monetarno devalviranje – a ne kratkoročni strahovi od inflacije – postalo je glavni pokretač sekularnog bikovskog tržišta zlata. Vlade su postale sve ovisnije o održavanju negativnih realnih kamatnih stopa kako bi upravljale rastućim dugom i istovremeno održavale nominalni gospodarski rast. Investitori koji očekuju da će Fed neograničeno održavati restriktivnu monetarnu politiku podcjenjuju koliko će brzo dužnosnici promijeniti smjer ako financijska tržišta dođu pod pritisak.
Navedeno okruženje stvara snažan dugoročni vjetar u leđa zlatu, jer će kreatori politika na kraju suzbiti stvarne kamatne stope ne želeći da troškovi zaduživanja porastu dovoljno visoko da izazovu dužničku krizu. Ova kombinacija financijske represije i trajne monetarne ekspanzije već je pretvorila zlato u jednu od najuspješnijih dugoročnih novčanih imovina u posljednjih pola stoljeća. Porast zlata s 35 dolara po unci početkom 1970-ih na više od 4.100 dolara po unci danas dovoljan je dokaz da plemeniti metal i dalje čuva kupovnu moć kroz generacije.
Osim monetarne politike, rastuća geopolitička fragmentacija još je jedan strukturni stup koji podržava potražnju za zlatom. Živimo u svijetu u kojem si velike zemlje koje djeluju na globalnom financijskom tržištu međusobno ne vjeruju ili, bolje rečeno, ne vjeruju petrodolaru. Središnje banke od tada su veliki kupci zlata.
Na razini strukture tržišta, može se reći da se zlato trenutno nalazi između dva režima. Jedan je kratkoročni, gdje dominiraju tehnički signali, zaključavanje profita i kretanja realnih prinosa. Drugi je dugoročni, gdje ključnu ulogu imaju fiskalni deficiti, potražnja središnjih banaka i geopolitička fragmentacija. Upravo zbog te dvojakosti kretanje cijene izgleda istovremeno stabilno i nervozno.
Ono što je važno naglasiti jest da ovaj tjedan ne donosi promjenu trenda, ali jasno pokazuje da je tržište ušlo u fazu testiranja izdržljivosti razine od 4.000 dolara. Korekcija se zasad može interpretirati kao zdravo hlađenje nakon snažnog rasta, no istovremeno i kao podsjetnik da bez novih makro impulsa zlato teško održava vertikalni momentum. Sljedeći katalizatori vjerojatno će doći iz smjera inflacije, očekivanja kamatnih stopa i signala središnjih banaka, a upravo će oni odlučiti hoće li ova korekcija ostati samo pauza u trendu ili početak dulje faze konsolidacije.
Bez obzira na kratkoročna tržišna kretanja, temeljni razlog zbog kojeg investitori kupuju zlato ostaje isti – očuvanje vrijednosti imovine i zaštita kupovne moći u neizvjesnim vremenima. Prije 30-ak godina mnogi su svoju ušteđevinu pretvarali iz dinara, a kasnije i kuna, u njemačke marke, odnosno euro. Danas, građani mijenjaju eure u zlato kako bi zaštitili kupovnu moć teško stečenog novca. Kako bi rekao Balašević: ''Princip je isti, sve su ostalo nijanse.''
Tjednu analizu cijena zlata za Večernji.hr donosi Vladimir Potočki, tržišni analitičar i član uprave Auro Domus Online.