Liječnici su u 2017. godini odradili nevjerojatnih 2,7 milijuna prekovremenih sati. Dok rade prekovremeno, za državu ne rade u istim uvjetima u kakvim rade u redovno radno vrijeme. Prekovremeno rade u boljim uvjetima, opremljenijim prostorima, bez opasnosti od zračenja, bez mogućnosti infekcije, s kvalitetnijim uređajima pa im se zato ne trebaju platiti dodaci koje primaju za isti posao u redovno radno vrijeme.
Tako, naime, rezonira njihov poslodavac, bolnica odnosno Republika Hrvatska, pa im taj prekovremeni rad manje vrednuje. Oko 4000 liječnička stoga je tužilo državu, a gotovo 90 posto zasad donijetih presuda daje im za pravo. To je rezultiralo milijunskim troškovima za državu. Neke su bolnice zbog tih odšteta ozbiljno ugrožene pa bi pravni laik najvjerojatnije pomislio da bi državi bilo isplativije da plati prekovremene sate pošteno nego da plaća tolike odštete sa svim pripadajućim troškovima.
No država očito ne misli tako. Bez prekovremenog rada ne može se organizirati normalno funkcioniranje bolnice i razina dostupnosti zdravstvene zaštite na kakvu su građani ove države navikli. Istovremeno, ista ta država kroz svoje Ministarstvo rada istim tim liječnicima daje tumačenje o prekovremenom radu koje je u potpunom nesuglasju s praksom. Kažu da poslodavac može tražiti prekovremeni rad od radnika pisanim putem u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova odnosno samo u iznimnim i nepredvidivim okolnostima.
Nipošto ne svakodnevno kako bi nadoknadio nedostatak radne snage! Unaprijed isplaniran raspored ne može predstavljati slučaj više sile ni hitne intervencije, tumači nadležno Ministarstvo rada i zaključuje da liječnici po zakonu mogu raditi najviše pedeset sati tjedno. Situacija je to koja zvuči shizofreno: morate raditi prekovremeno iako je to nezakonito, ali vas za to nećemo platiti kako bi trebalo. A oni koji o tome odlučuju, plaće određuju sami sebi pa su plaćeni bolje od liječnika. I ne rade nikad prekovremeno!