Pomalo je čudno da se prvi hrvatski prijevod neke knjige talijanske autorice Elene Ferrante pojavio gotovo četvrt stoljeća nakon što je u Italiji objavljen prvi roman ove književnice čije pravo ime, pa onda ni rodni identitet zapravo ne znamo. No Profil je u prijevodu Ane Badurine i pod uredničkom paskom Adriane Piteše uoči Interlibera objavio drugi roman Elene Ferrante “Dani zaborava”. Riječ je o ljubavno-obiteljskoj priči u kojem četrdesetogodišnjakinju s dvoje djece napušta muž i to zbog upola mlađe, privlačne žene. Pomalo banalna, već puno puta prežvakana tema, u “Danima zaborava” ispričana je na doista originalan, iznimno dinamičan, gotovo trilerski način. Nesretna Olga koja se odjednom nađe unutar četiri zida stare kuće, koju neprestano opsjedaju metaforični invazivni i nezaustavljivi mravi, s dvoje maloljetne djece, Giannijem i Ilarijom, te vučjakom Ottom, doživljava potpuni raspad osobnosti. Obiteljski unutarnji ionako krhki red više ne postoji i nepovratno je urušen. Gubitak je to dramatičniji što je suprug otišao s tek propupalom prelijepom kćeri svoje kolegice s posla. Odlaskom supruga Marija, pomalo beskarakternog, nemaštovitog i pragmatičnog poslovnog čovjeka, žena i majka nije samo izgubila oslonac i partnera nego i razlog za življenje. Poražena je od mlađe i ljepše, svježije i zamamnije suparnice s kojom se jedan dio života čak i intenzivno družila, ne vidjevši u njoj nikakvu opasnost. Čak ni kratkotrajna seksualna avantura s ofucanim susjedom, umjetnikom koji izvodi srednjovjekovnu glazbu, ostavljenu ženu nije izbacila iz njena mračnog i turobnog tunelskog kolosijeka u kojem je zarobila i svoju djecu, a onda i nesretnog psa.
Vrhunac postbračne krize više je nego dramatičan trenutak u kojem Olga ostaje u svom stanu s bolesnim sinom, smrtno otrovanim vučjakom, bez telefona i s ulaznim vratima koja nikako ne može otključati. U tom tipično talijanski razbarušenom i namjerno predimenzioniranom kućnom deliriju prisebna ostaje jedino kći koja majku mora bockati nožem kako bi je zadržala budnom, pri čemu je i ozljeđuje do krvi. Iako “Dani zaborava” nisu tipični ljubić, riječ je ipak o prozi nabijenoj iskrenim i dubokim emocijama. Sigurno će se naći jako mnogo ljudi koji će se bez problema identificirati s glavnim likovima ovog romana koji, iako je prepun crnog humora i ništavila, ipak na kraju nudi pomalo banalan, ali i realno moguć optimistični izlaz. Ipak, posebna vrijednost ovog štiva nalazi se u likovima djece koja su opisana vrlo plastično, bez uljepšavanja, gotovo pa politički nekorektno. Nema tu mistifikacije roditeljstva ni majčinstva, kao što nema ni bezuvjetne dječje ljubavi prema roditelju koji je u jednom trenutku ostavljen u kaotičnoj svakidašnjici, bez pitanja i bez pripreme, s brdom ozbiljnih obaveza i s totalno uništenom samokontrolom i osjećajem sigurnosti. Kao što je bivši muž potpuno izoliran od samilosti prema vlastitoj ženi, tako su nemilosrdna i djeca i to ne prema ocu koji ih je faktički napustio, nego prema majci koja im je ipak ostala (kakav-takav) oslonac. Njihova ‘nova’ i mlađa ‘mama’ i stari tata interesantniji su im od izgubljene rođene majke, pružaju im puno više materijalne ugode, ne odgajaju ih uz pomoć prisile i uobičajenog roditeljskog kažnjavanja, bave se njima samo tijekom opuštajućih vikenda, a ne bude ih svakog dana prije škole... Ali, “Dani zaborava” ne čitaju se kao priručnik za samopomoć niti kao neki poetizirani brevijar o bivšoj, nepreboljenoj ljubavi. To je direktna knjiga direktnih osjećaja, sa strastima i osvetničkim mržnjama od kojih se ne može pobjeći ni u civiliziranim zemljama koje su do maksimuma ograničile i javno i privatno pokazivanje emocija. Roman Elene Ferrante koja je u Italiji megapopularna iako ne daje intervjue, niti se pojavljuje na televiziji, roman je o ogoljeloj ljubavi, o ljubavi koja je izbačena iz svoje bračne kolotečine pa postaje samoubilačka i destruktivna. “Dani zaborava” spretno su napisana knjiga koja poziva na prevođenje na hrvatski i ostalih djela Elene Ferrante, književnice koja odlično zna čitati znakove vremena.
>> “Bunar na granici” nije fast food, nego poziv na hodočašće hrvatskom planinom Dinarom
>> Roman koji demistificira mediteransko galebarenje s puno erotskih pikanterija i avantura