Danas nam prašinu u oči bacaju Plenković i Milanović, nekad su za to služili ustaše i partizani

Mnogi su bili uvjereni da je Andreju Plenkoviću stalo da sa svojim kandidatom pobijedi Zorana Milanovića i tako ga politički umirovi, nakon što ga je pobijedio na parlamentarnim izborima. No to nije tako. Upravo suprotno, pokazalo se da Plenkoviću uopće nije stalo do "njegova" čovjeka na Pantovčaku, nego da mu i dalje ondje odgovara takav predsjednik kakav je Milanović, i da je cijela ova kampanja za predsjedničke izbore posve besmislena, samo forme radi, samo za zavaravanje javnosti i birača. I to je "javna tajna" u samom HDZ-u!

Nezamislivo je da stranka poput HDZ-a nema svog kandidata za predsjednika, nekog iz svog članstva koje broji više od 230.000 članova. To je poraz za samu stranku. No tome je najviše kumovao upravo Plenković, koji ne dopušta oko sebe jake unutarstranačke igrače, pa se nitko posebno nije ni profilirao, niti iskočio, ali i nitko očito nije želio igrati Plenkovićevu igru, da bude kandidat samo radi kandidature, a da je igra već unaprijed izgubljena. To je nešto slično kao kad je Ivo Sanader u utrku poslao Jadranku Kosor protiv Stjepana Mesića u siječnju 2005. iako je bilo jasno da Sanaderu odgovara i dalje Mesić pa je J. Kosor bila samo "fejk" kandidat, na što je ona pristala, po onoj uzrečici "kud Ivo, tud i ja".