Da sam 'ugovorni dobavljač'...

Eh, da mi je nekako postati "ugovorni dobavljač". I po mogućnosti surađivati s nekom državnom institucijom. Može čak i s MUP-om. "Ugovorni dobavljač" gotovo je pa najljepše što vam se može dogoditi. Kupujete jeftino, a prodajete skupo. I to državi, pa je gušt veći. Još vam - ne samo vama - ponešto i ostane u prodaji hrane, čizama, kaputa pa čak i automobila i motora.

Upravo je tako, preko "ugovornih dobavljača", MUP kupio nekoliko novih limuzina, kombija, motora. To, kažu, treba i od nacionalne je važnosti.
OK,  trebaju nam presretači. Tako se barem tatini sinovi neće "gasirati" po autocestama i obarati rekorde trošeći tatino gorivo. A ne mogu policajci koji ganjaju vozače kojima je noga utrnula na gasu pućkati za njima u "golfićima". Osim toga, u MUP-a kažu kako su se limuzine presretači već isplatile kaznama koje su napisane, a policiji uvijek treba vjerovati. No pitam se jesu li se - a to je kod nas praksa - i dečki iz presretača "pomogli"?

Neeee, kažu mjerodavni, jer ministar Ivica bi im "kožu derao". Zato ćemo i prešutjeti imena policajaca iz presretača s kojima smo u praksi iskušali sistem "ugovornog dobavljača". Ugovorili smo, i to izravnom pogodbom, vječni zaborav za 2 kaznena boda. Model koji smo primijenili je općeprihvaćen - "pola meni, pola tebi". Policajci su dobavili "zaborav" bodova, a iznos predviđen za njihovu nabavu - podijelili smo. Poštovali smo i članak 6. Zakona o javnoj nabavi te događaja proglasili "službenom tajnom". Paragrafi i uredbe i tako služe da bi se izravna, neizravna i sve ostale pogodbe nazvale - tajnom.

Samo što naša pogodba nije - kao u slučaju 9,3 milijuna kuna, koliko je MUP potrošio - prelazila zakonom dopuštenih 20 tisućica kuna.