Nedjelja Krista Kralja nosi politički pečat. Utemeljena 1925. godine, u vrijeme pada autokratskih režima i uspona sekularizma, bila je odgovor pape Pija XI. na svijet koji je, činilo se, rušio temelje kršćanskog identiteta. Povijest nas uči da su kraljevstva, koliko god veličanstvena, često propadala pod teretom vlastite moći. Aleksandrovo carstvo, Rimsko Carstvo, “Sveto Rimsko Carstvo njemačkog naroda” – sva su obećavala besmrtnost, ali rasipala su se poput kula od karata. Savez religije i politike rijetko je donosio pravdu. Češće je rezultirao spaljenim gradovima, križarskim ratovima i ušutkanim neistomišljenicima. Nerado se prisjećamo progona “nevjernika” samo zato što nisu vjerovali kako se smatralo da treba. Kristovo kraljevstvo nije od ovog svijeta. Isusov ideal ne oslanja se na vojske ni političke saveze. On ne traži sjaj prijestolja ni pompe krunidbe. U njegovu je kraljevstvu ljudsko dostojanstvo nepovredivo. Za Platona kralj je simbol mudrosti, onaj koji poznaje padove i uspone ljudske egzistencije. U tom grčkom duhu evanđelisti opisuju Isusa – čovjeka koji na križu postaje pravi kralj. No u okupiranoj Palestini riječ “kralj” nosila je snažan politički naboj.
Crkvene vlasti često su koristile autoritet kako bi ušutkale kritičke glasove
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Gdje i zašto su nestali državnici koji će reći “Make Europe great again!”?
Komplicirani mehanizmi donošenja odluka i sustav u kojem parlament nije pravi parlament, vlada nije prava vlada, a predsjednik nije pravi predsjednik onemogućio je inicijativu pojedinaca s vizijom
Hrvatska raste kao nikad, ali je i život u državi skuplji nego ikad prije
Hrvatska je u ovu godinu ušla s rekordnom zaposlenošću i snažnim rastom, ali i s višim cijenama hrane, energije i stanovanja. Kako europski fondovi slabe, a javna potrošnja se povećava, sve je jasnije da model rasta temeljen na turizmu i potrošnji dolazi do svojih granica
'Družio sam se s bivšim kanibalima, Sjeverna Koreja srušila je sve moje predrasude'
Susreta koje neću zaboraviti bilo je bezbroj, ali jedan mi se urezao u pamćenje. U Papui Novoj Gvineji upoznao sam Antoniusa iz plemena Dani, koje je donedavno bilo poznato po kanibalizmu. Taj susret bio je podsjetnik koliko su naše predodžbe 'drugima' često pogrešne
'Tužni su to ljudi koji nemaju vlastiti život ili su nezadovoljni, pa umjesto da se bave sobom, bave se pljuvanjem po drugima'
Publika je pamti po snažnim televizijskim i kazališnim likovima, ali posljednjih godina Marijana je postala i prepoznatljiv glas žena, majki i obitelji koje se svakodnevno nose s izazovima o kojima se rijetko govori otvoreno. Rođena u Širokom Brijegu, odrasla u brojnoj obitelji i oblikovana hercegovačkom upornošću, vrlo je rano naučila što znači odgovornost. Kao najstarije dijete, bila je oslonac roditeljima, čuvarica mlađe braće i sestara i netko tko je često vlastite želje stavljao u drugi plan
Ne zna desna što radi lijeva: gdje si bila 2026. kad je gorjelo u Iranu?
Pa, kako se dogodilo da ljevičari – glasni kada valja osuditi američki napad na Venezuelu ili izraelski na Pojas Gaze – šute kada su ugroženi iranski prosvjednici na ulicama Teherana?
Što je sa dostojanstvom onih koji se ne kvalificiraju za rajske dveri i koje čeka poslovični "škrgut zuba"!?