Poslije vrućih ljetnih dana, čim malo zahladi, zna se što slijedi. Staklenke koje su se marljivo skupljale tijekom godine idu u sterilizaciju, kupuju se na kilogrami paprika, rajčica, patlidžana, kornišona, zelja... jer vrijeme je za - zimnicu. Onim domaćicama koje je ne stignu napraviti same dragocjeni su sajmovi na kojima se može kupiti domaći proizvod nastao u nekom od OPG-ova. I znaju da će naći što im treba ako se početkom listopada zapute na Trg bana Jelačića, gdje već petu godinu zaredom svoje proizvode seoska domaćinstva izlažu na Sajmu zimnice i autohotnih proizvoda, koji će se ove godine održati od 4. do 6. listopada.
Da je spremiti zimnicu posao za koji je ponekad potrebno uzeti i godišnji, dobro znaju i oni koji od kiseljenja i kuhanja džemova te pekmeza žive, poput obitelji Drempetić iz Donje Stubice, koja većinu povrća koje uzgoje prerađuju. Osim jagoda koju prerađuju i u džem, Drempetići od svog ekološkog povrća prave 17 različitih vrsta zimnice - kiselu miješanu salatu, ciklu, krastavce, feferone, papriku punjenu zeljem, patišone, ajvar, umak od rajčice... Na gospodarstvu, na stotinjak četvornih metara, imaju pogon za preradu povrća, gdje zimnicu pripremaju po vlastitoj, prokušanoj recepturi:
- Za povrće sami radimo presadnice, godišnje oko 20.000. I sve je to ručni rad. Onaj tko kaže da se na malo hektara ne može puno delat i imat, taj nema pojma. Ne treba ti 300 hektara da bi uspio. Da sve krene kak' bi trebalo, mogli bismo pol Europe hranit - govori Štef Drempetić, čovjek koji, kada njegovi ukućani odu na počinak, uzima nožić i rezbari srčeka, smajliće, slova, pa i glavu Matije Gupca.
FOTO Donja Stubica: Ekološko obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Drempetić
U čas od zrna papra nastaju oči, crvena je paprika dobra za usta i nos, kao i za srdašca. Ti Štefovi likovi nastaju na krastavcima i patišonima pa je tako u zimnicu Drempetićevih utkana i umjetnost.
- Kad nemate kaj delat, smišljate kak' privući kupce. Ja sam se ovog dosjetil. A ljudi su oduševljeni. Dojdu mi i Japanci i Korejci, koji inače niš' ne kupuju, i zemu flašice, za poklon. A i za prekopirat - govori Drempetić. Za svoju je kreativnost na jednom je od Sajmova zimnice dobio priznanje Ministarstva poljoprivrede za najinovativniji proizvod.
Andrija i Ljubica Bošnjak, vlasnici OPG-a u Branjinu Vrhu nadomak Belom Manastiru, postali su, pak, poznati po svojoj afrodizijak-zimnici. Glavna zvijezda njihovih staklenki je - bamija iliti okra, plod koji se uzgaja već 5000 godina.
- Skuhali smo prvi put pekmez od šljiva s bamijom, cejlonskim cimetom i limunom. Mogla bi ta naša baranjska šljiva postati opasna konkurencija afričkoj - šale se supružnici Bošnjak. U svom vrtu uzgajaju više od 1200 stabljika bamije, po čemu su u Baranji nesumnjivo rekorderi. Bamiju prerađuju na niz načina - imaju ukiseljene ili sušene bamije, bamije sa šparogama, pesta od patlidžana s bamijom, bamije punjene sirom u ulju, a umiješali su je čak i u sok od rajčica.
FOTO Branin vrh: Zimnica OPG Bošnjak
- Nijedan nam ajvar nije bez bamije, ni ljuti, ni blagi, ni blago ljuti - govori Ljubica. Iako su jedini u Baranji koji je uzgajaju na veliko, "zarazili" su njome brojne poznanike i mještane.
Supružnici Bošnjak OPG su otvorili 2009. godine. On je, inače, vodoinstalater po struci, a ona trgovkinja. Specijalizirali su se za pripremanje zimice, i to domaće, "po starinski" i uglavnom od povrća i voća koje sami uzgoje. Posla ima od jutra do večeri, i tako od ranog proljeća do kasne jeseni. Nikada nisu zbrajali koliko tegli napune po sezoni.
- Znam samo da kupimo redovito tisuću malih staklenki, a veće ne brojimo. Izrezbarenih je krastavaca, sigurna sam, osamdeset tegli, to sam zapisala. I vodimo računa koliko nam treba ajvara u godini, utrošimo 300 kilograma paprike. Skuhamo i stotinu kilograma šljiva - izračunala je Ljubica.