Česi pritekli u pomoć gradišćanskim Hrvatima da u Beču oživotvore dvojezični, hrvatsko-njemački obrazovni sustav

Austrijsko-hrvatsko društvo (AHD) Beč, predstavilo je u četvrtak projekt dvojezične Austrijsko-hrvatske škole, koji bi trebao biti oživotvoren u austrijskom glavnom gradu, čiji je nositelj za to posebno utemeljena udruga “Škola Rešetarić Beč-Wien”. 
Inicijatori tog dvojezičnoga /hrvatsko- njemačkoga/ obrazovnoga sustava, koji bi obuhvaćao obrazovanje djece i mladih u austrijskom glavnom gradu, od dječjeg vrtića do mature su gradišćanski Hrvati. Stoga i ne čudi da je predstavljanje održano u Hrvatskom centru u Beču, ali ovaj put u prepunoj dvorani u kojoj su bili i politički predstavnici.
Skupu je bio nazočan i hrvatski veleposlanik u Austriji Daniel Glunčić, te opunomoćeni ministar u Veleposlanstvu RH u Beču Josip Špoljarić.
Među austrijski političarima, između ostalih, bili su nazočni Gudrun Kugler, zastupnica Narodne stranke (ÖVP) u Nacionalnom vijeću austrijskog parlamenta, zadužena između ostalog i za parlamentarnu suradnju Austrije i Hrvatske, koja je također i potpredsjednica Parlamentarne skupštine Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) u Beču, te njen stranački kolega (ÖVP) Hannes Taborsky, općinski savjetnik i zastupnik u Pokrajinskoj skupštini Grada Beča. Ali i zastupnica socijaldemokrata (SPÖ) u Nacionalnom vijeću austrijskog parlamenta  Pia Maria Wieninger.
Sve nazočne uvodno je pozdravio predsjednik Austrijsko-hrvatskog društva u Beču Thomas Steiner, koji je izrazio potporu Društva ovom projektu.
Promotori projekta hrvatske dvojezične škole bili su  dugogodišnja glavna inicijatorica tog projekta i glavna tajnica Hrvatskog centra Gabriela Novak-Karall i predstavnik vodstva češke “Komensky” škole u Beču Karel Hanzl. Česi, koji su kao i gradišćanski Hrvati jedna od šest austrijskih autohtonih narodnih manjina, priskočili su u pomoć Hrvatima kako bi uspjeli oživotvoriti svoj već desetljećima zacrtan cilj: uvođenje dvojezičnog hrvatsko-njemačkog obrazovnog sustava i odgoja u Beču.
“Riječ je o privatnoj školi s javnim pravom prema austrijskom zakonu. Da je to realno i moguće ostvariti pokazuje i uspješni primjer Komenski škole u Beču, koja ima u centru grada svoje vlastite prostorije i vlasništvo zgrade”, rekla je Novak-Karall.
A to je ono što Hrvati (još) nemaju. Ali, kako je istaknuto, prijedlog od strane Karela Hanzla i Komenskiy škole je da bi se “hrvatska dvojezična kola” za početak mogla pokrenuti pod okriljem Komensky škole, koja zbog sve većeg zanimanja za ovu školu upravo u fazi proširenja svojih prostorija i u potražnji za dodatnom zgradom. 
“Upravo se nudi uskoro slobodan objekt nedaleko Komensky škole na Sebastianplatzu u 3. bečkom stambenom okrugu Landstraße, gdje bi se, uz hrvatsku školu  - mogle useliti također slične ustanove i drugih austrijskih autohtonih manjina u Beču”, istaknula je Novak-Karall. Uz napomenu da su i Koruški Slovenci i Mađari, koji su kao i gradišćanski Hrvati austrijske autohtone narodne manjine također ozbiljno zainteresirani za ovakav dvojezičan obrazovni sustav školovanja njihove djece u Beču. Romi su isto anjina, ali su , manje zainteresirani za dvojezičan projekt.
“Ono što smo dosad postigli je da svaka narodna manjina ne ide samostalno nego svi zajedno i da nam je orijentacija, pomoć i uzor vrlo uspješna češka Kamensky škola. Sada toj školi koja nam želi pomoći  treba osigurati financijsku i zakonsku pomoć, kako bi se usporedno stvorili sustavi za obrazovanje ostalih autohtonih manjina”, rekla je Novak-Karall za Večernji list. 
Kako je istakao Hanzl “Komenski-škola” nudi svoje iskustvo i znanje Hrvatima i ostalima u pogledu uspostave dvojezičnog obrazovnog sustava. Pod nazivom “Komensky Schooling” nazočnom je skupu predstavio model uspješnog  funkcioniranja čak trojezične (češki-njemački i slovački-njemački) Komensky škole, te njenu već više od 150-godišnju povijest u Beču.
“Osnivanje hrvatske dvojezične škole nije stvar financija nego političke volje nadležnih austrijskih saveznih obrazovnih tijela i Grada Beča”, ustvrdio je Hanzel, spomenuvši mnoge izgovore koji političari koriste kako se ne bi morali detaljnije pozabaviti realizacijom tog projekta. I to unatoč toga što stalno javno ističu kako austrijske narodne manjine “bogatstvo” Austrije.
Kako je naglasila Novak-Karall nadu u skoru realizaciju budi i pismena potvrda koju su gradišćanski Hrvati ishodovali od sada već bivšeg austrijskog Ministarstva obrazovanja da je “model češke Kamensky škole, koji pokriva austrijska i europska obrazovna načela, rješenje i za gradišćanske Hrvate”.
Da li će se s time složiti i predstavnici za obrazovabje nove trostranačke austrijske Vlade, narodnjaci (ÖVP), socijaldemokrati (SPÖ) i liberali Neosa, ostalo je da se vidi.
Ova ponuda dvojezične hrvatsko-njemačke škole je zanimljiva ne samo za Beč nego i za područje oko 60-tak kilometara od Beča, poput sjevernog Gradišća,  ali i Slovačke i Mađarske gdje uz austrijsku granicu također žive Hrvati, koji također nemaju mogućnost pohađati hrvatsku školu. Možda to pomogne.
“Ono što je važno  je osigurati uvjete, vezano uz Zakon o privatnom školstvu te uvjeriti nadležne političare u saveznom MInistarstvu obrazovanja koje sada vodi ministar Christoph, Wiederkehr, inače bivši gradski vijećnik za obrazovanje Grada Beča, s kojim su gradišćanski već razgovarali, pa znade točno o čemu se radi”, rekla je Novak-Karall.
Naglasila je kako od politike gradišćanski Hrvati očekuju da im stvori pravni, zakonski okvir za realizaciju tog projekta, na gradskoj i saveznoj austrijskoj razini. 
“Toi bi se moglo relativno brzo riješiti ako ima političke volje, jer već postoji prijedlog promjene zakona o privatnom školstvu iz 2017. godine”, naglasila je glavna tajnica Hrvatskog centra gradišćanskih Hrvata.
Ono što vidi kao problem je da je u Austriji odgovornost za obrazovni sustav podijeljena po austrijskim saveznim pokrajinama, što je u slučaju Inicijative gradišćanskih Hrvata - grad i pokrajina Beč. Osnovnoškolstvo je regulirano na pokrajinskoj razini, dakle od prvog do četvrtog razreda, a za gimnaziju i srednjoškolsko obrazovanje koje počinje u petom razredu i završava u devetom razredu (Austrija ima devetogodišnji sustav obveznog školovanja) nadležna su austrijska savezna tijela za obrazovanje.
Novak-Karall je podsjetila  kako je ova Inicijativa za odgoj i školovanje na hrvatskom jeziku te o hrvatskoj kulturi i povijesti u Beču rodila 1995. godine, u okviru tada novoformiranog Hrvatskog centra. Dodala je kako društvene i političke prilike tada nisu bile dovoljno ohrabrujuće kako bi se moglo napredovati u tom smjeru. No, u Beču se ipak još 1993. godine uspjelo pokrenuti i usidriti dvojezičnu dječju grupu Viverica – tada još okviru Školske sekcije Hrvatskog gradišćanskog kulturnog društva u Beču. Od onda i domaćini Viverice, roditelji ali prije svega i polaznici ovog dvojezičnog dječjeg vrtića su bolno iskusili kako se s prelaskom u osnovnu školu hrvatski odgoj i učenje hrvatskoga jezika odjednom ukida. Time se izgubio velik potencijal školaraca  za dvojezično školstvo u Beču.
“No, da smo već tada uspjeli s dvojezičnom školom, danas bismo već imali brojne i maturante i maturantice kao i akademike i akademkinje školovane i na hrvatskom jeziku, obrazovane i o hrvatskoj i gradišćanskohrvatskoj kulturi i povijesti, uz sve ostalo što nudi ovakav tip dvojezične škole”, naglasila je Novak-Karall poručivši:
“A naša dvojezična škola nudi podučavanje djece i mladih, i to na području kulture te hrvatskog i njemačkog jezika. Time ćemo podupirati očuvanje hrvatskoga kao materinskog jezika od dječjeg vrtića do mature”.
Kako je pojasnila Novak-Karall bila bi to cjelodnevna škola, dakle i s popodnevnom nastavom i učenjem. Počeli bi s Dječjim vrtićem, nastavili s Osnovnom školom, koja bi prešla na gimnaziju odnosno “Bečku srednju školu” i više razrede gimnazije, a završila bi s ispitom zrelosti, maturom. Jezik bi bio hrvatski standardni u paketu s dodatkom gradišćansko-hrvatskog jezika.
Ukratko, za dvojezični odgoj i obrazovanje na hrvatskom i njemačkom jeziku u Beču škola Rešetarić, odnosno istoimena udruga namjerava u više koraka utemeljiti privatni dječji vrtić i privatnu škola s pravom javnosti, koja se temelji na austrijskom školskom zakonu, po uzoru na češku Komensky-školu u Beču. Nastavni jezici bili bi hrvatski standardni jezik s dodatkom gradišćanskohrvatskog, te njemački, uz humanističko-jezično usmjerenje.
I ono što je izuzetno važno, prema riječima Novak-Karall je to da bi hrvatska dvojezična škola slijedila intencije Europske unije pri obrazovanju i učenju jezika (forsiranje susjednih jezika kao i "malih" jezika), a kao uzor za ovu školu bio bi hrvatski jezik, kao 24. službeni jezik EU (uključujući gradišćanskohrvatski kao dio hrvatskog jezičnog korpusa).
Nakon predstavljanja projekta uslijedila je duga i zanimljiva rasprava i pitanja i stavovi iz publike. U raspravu se je uključila i referentica za obrazovanje i kulturu u hrvatskom Veleposlanstvu u Beču Katarina Dorkin-Križ.
Na kraju rasprave zastupnica Narodne stranke (ÖVP) u austrijskom parlamentu Gudrun Kogler je izvijestila nazočni skup, između ostalog, i o svojoj novoj dužnosti voditeljice Grupe  za parlamentarnu suradnju između Austrije i Hrvatske. Također je izrazila spremnost za potporu dvojezičnog obrazovnog projekta gradišćanskih Hrvata nakon, kako je rekla, dok se  još neka i na promociji spomenuta pitanja - pojasne.
Hrvatski veleposlanik u Austriji Daniel Glunčić je za Večernji list rekao kako predstavljena Inicijativa gradišćanskih Hrvata, kojoj je uzor češka Kamensky škola u Beču, “novi standard”, koji može od Veleposlanstva RH u Austriji očekivati “maksimalnu podršku”.
“Bitno je da će cjelokupna školska nastava biti i na hrvatskom jeziku i da će se svjedodžbe i matura priznavati ne samo u Austriji nego i u Hrvatskoj i cijeloj Europskoj uniji”, istakao je hrvatski veleposlanik.
I što na kraju reći nego zaželjeti puno sreće gradišćanskim Hrvatima u daljnjim pregovorima s predstavnicima nove austrijske Vlade i bečkim “gradskim ocima”.