Čekam da bijesni politički i estradni antivakseri podignu glas i protiv rata, gladi i siromaštva. Ali vraga! Gladni nisu, a sirotinju ionako preziru

Prosvjedovalo se u ovoj državi zbog svega i svačega, zbog nebitnih i još nebitnijih stvari, a barikade slobode podizale su se i zbog trivijalnosti koje bi u neka manje shizofrena vremena bile ismijane. U jednom trenutku ispalo je da se cjelokupan koncept čovjekove slobode sublimirao u nenošenju zaštitne medicinske maske u vrijeme pandemijskog maskenbala. Zamislite vi to, ili bolje, sjetite se svih lica, grčevitih od slobodarskog duha, kako marširaju ulicama i tvrde da ne bu njih niko znate već kaj i da oni imaju temeljno pravo odlučivati o tome hoće li zaraziti nekog ili neće. Nevjerojatna energija tada je kuljala ulicama, stvarajući još nevjerojatniju kontraenergiju koja se taložila među svima nama, dovodeći polarizaciju netrpeljivosti do blistavog savršenstva neukusa i destrukcije. I, bogme, trajalo je to mjesecima pa se još i danas može začuti poneki zvonki paramilitarni glasić koji će podsjetiti da su još tu, u busiji, u sigurnom bunkeru vučje jazbine kriptofašističkog kvazislobodarstva. A onda neželjen preokret. Svijet je skinuo sve maske i igra je postala ozbiljna, očito i preozbiljna za naše falangističke slobodare. Nestade ih, brate, pa kao da se dogodila inverzija, da su oni danas stavili maske vampirske neprimjetnosti pa se u ogledalu besramlja i ne naziru njihovi likovi. Zapucaše topovi, zaprijetili glad, siromaštvo i svakovrsna nevolja ljuta, a naši omiljeni junaci s prve crte bojišta za irelevantno povukli se u neredu, pucajući nasumice. Sve čekam ovih mjeseci da će istom onom energijom zapljuvanosti i histerije pozvati mase na ulicu da prosvjeduju protiv rata, protiv gladi, protiv siromaštva, protiv pada u socijalni bezdan koji se toliko očito sprema da nitko ne treba biti vidovit da bi to predvidio, niti pretjerano hrabar da bi se osmjelio ustvrditi kako je sudbina većine nas odavno zapečaćena.