Kako smo i jučer pisali protiv 35-godišnje časne sestre Marije podignuta optužnica zbog lažnog prijavljivanja kaznenog djela, nakon što je krajem studenoga prošle godine policiji prijavila da ju je na zagrebačkoj Malešnici nožem napao migrant koji je pritom navodno uzvikivao „Allahu ekber“. Kako je tada objavio Jutarnji list, istraga je pokazala da se napad nije dogodio, već da si je ozljedu nanijela sama.
Prema optužnici Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, časna sestra je 28. studenoga 2025. zaprimljena u bolnicu s ubodnom ranom u predjelu trbuha. Liječnik je o svemu obavijestio policiju, a ona je tvrdila da je napadnuta oko 13.30 sati u Ulici Doline. No, policijskim očevidom na navedenoj lokaciji nisu pronađeni tragovi krvi, a ni snimke videonadzora nisu potvrdile njezinu priču, na kamerama nije zabilježeno njezino kretanje u vrijeme koje je navela. Sumnje su dodatno produbljene kada su policajci u njezinu domu pronašli tragove brisanja krvi.
U otpadu u blizini kuće pronađeni su krvava majica, mokri toaletni papir sa smeđim dlačicama, crne čarape, britvica, plastični omot i nož. Analizom je utvrđeno da je dan ranije, 27. studenoga u 14.47 sati, u trgovini u Importanne Galleriji kupila kuhinjski nož, koji je kasnije pronađen odbačen u crnoj vrećici uz kontejner, s tragovima krvi.
Psihijatrijsko vještačenje pokazalo je da ne boluje od težih psihičkih poremećaja ni psihotičnih smetnji, ali je utvrđeno da joj je sposobnost shvaćanja i upravljanja postupcima bila djelomično smanjena, no ne bitno. Tužiteljstvo za nju traži uvjetnu zatvorsku kaznu s rokom kušnje od tri godine te podmirenje troškova postupka.
Kako sada prenosi Jutarnji list, njezino priznanje uslijedilo je nakon što je suočena s nizom dokaza koji su pobijali njezinu verziju događaja. Otkrila je da se sama ubola nožem u kući, ali tvrdi da to nije učinila zbog suicidalnih misli niti s namjerom da si oduzme život. - Samo sam se htjela malo ozlijediti kako bih išla na šivanje. I kako bih dobila na vremenu. Trebala sam tad diplomirati, ali nisam uspjela. Nije bilo razumijevanja da zbog ozljede zdjelice ne mogu duže sjediti pa nisam mogla pisati diplomski. Rekla sam na Hitnoj da me napao nepoznati muškarac jer, ako on ne postoji, policija ga onda ne može niti pronaći - ispričala je, prema pisanju Jutarnjeg lista.
Dodala je kako je bila iznimno posvećena poslu u školi, što joj je oduzimalo mnogo vremena, te da u samostanu nije imala snage priznati kako ne uspijeva dovršiti diplomski rad. - U samostanu su vršili pritisak na mene. Jednostavno im nisam mogla priznati kako ne stižem napisati diplomski pa sam samo htjela dobiti na vremenu. Na internetu sam pogledala kako bih si to mogla napraviti, ali da ne bude ozbiljna ozljeda - navela je.
Također je istaknula da nije željela da poglavarice u samostanu saznaju da si je ozljedu nanijela sama. Riječ je o redovnici s dvije godine radnog staža, koja je nakon izbijanja pravosudnog problema uzela godinu dana pauze od samostana. Slučaj koji je u javnosti izazvao burne reakcije sada dobiva i svoj sudski epilog, a ostaje za vidjeti kakvu će odluku donijeti sud.
Ovaj slučaj je težak na više razina – i osobnoj i društvenoj. Prvo, lažno prijaviti napad, i to uz dodatak da je navodni napadač migrant koji viče “Allahu ekber”, nije bezazlena laž. To je svjesno ubacivanje zapaljive iskre u već ionako napetu društvenu klimu. Takva izmišljotina ne šteti samo “nepoznatom počinitelju” – ona hrani nepovjerenje, strah i mržnju prema cijeloj skupini ljudi. U vremenu kad su teme migracija i sigurnosti politički eksplozivne, takva konstrukcija ima realne posljedice. Drugo, objašnjenje da je to učinila “kako bi dobila na vremenu” jer nije stigla diplomirati zvuči porazno. Ne samo zato što je čin ekstreman, nego zato što pokazuje koliko je bila spremna ići daleko da izbjegne priznanje neuspjeha. Samoozljeđivanje i lažna prijava kaznenog djela nisu bijeg od pritiska – to je eskalacija problema. Treće, tu je i pitanje odgovornosti Crkve. Ako je točno da je osjećala snažan pritisak i da nije mogla priznati da ne stiže završiti obveze, onda to govori o kulturi u kojoj slabost i neuspjeh nisu prihvatljivi. Institucija koja propovijeda istinu, poniznost i moralnu odgovornost mora se zapitati kakvu atmosferu stvara unutar vlastitih redova. Jer ako netko radije posegne za nožem i lažnom optužbom nego za iskrenim razgovorom – to je alarm.