Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda. E, nećemo nikome dozvoliti da nam dira ili da ruje iznutra, da se ruši to bratstvo i jedinstvo... jedna je od najcitiranijih izreka Josipa Broza Tita, nekoć znanog kao voljeni vođa, danas mahom kao komunistički diktator ili pak masovni ubojica.
“Čuvajte bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga”, vapio je do zadnjeg daha, no zajedno s njegovim odlaskom sa životne i političke pozornice, u ropotarnicu povijesti, zajedno sa SFRJ, odlazi i “bratstvo i jedinstvo” kao službena državna politika, kao jedna od najdugovječnijih vladajućih političkih vrijednosti.
Tri desetljeća kasnije, jugoslavenska inačica glasovite francuske izreke “bratstvo, jednakost, sloboda” egzistira još samo u popularnoj kulturi, kao trajna inspiracija umjetnicima diljem Balkana, no već i površna analiza otkriva da među glazbenicima bratstvo i jedinstvo danas ne kotira najbolje, jer ispada da su se s tom sve manje popularnom krilaticom u pjesmama podjednako obračunali i Hrvati i Bošnjaci i Srbi.
Zasjenio “krađu” novčića
“U stvari, krivi svi smo, voleli se nikad nismo, kakvo bratstvo i jedinstvo”, zapjevao je svojedobno Baja Mali Knindža, vatreni srpski nacionalist, koji je veliki dio svog ranog opusa posvetio veličanju tzv. Republike Srpske Krajine. U pjesmi “Bratstvo i jedinstvo” na negdašnju svetinju pljunuo je i Damir Avdić, osebujni underground umjetnik iz Tuzle, navodeći da je “bratstvo i jedinstvo završilo na dva flora, u masovnim grobnicama i koncentracionim logorima”, istaknuvši poantu refrenom “Jebo ti, Jugoslavija, majku!” .
O bratstvu i jedinstvu u istoimenoj pjesmi imao je potrebu progovoriti i Hrvat Stiv Kahlina, poznatiji kao El Bahattee, stihovima: “Svi smo u istim govnima, u istim rovovima, zahvalimo onima što su vikali ideali dok su krali”.
Popularni hrvatski hiphoper u međuvremenu odustao je od “bratstva i jedinstva” (i od glazbe, pa za život zarađuje praveći čokoladu), no nije i Krešo Beljak čija je poruka s tradicionalnog božićnog domjenka SNV-a zasjenila čak i Bandićevu “krađu” novčića iz česnice.
Mnogi je pamte po zlu
Zahvaljujući se domaćinu na plaketi Svetozar Pribičević, koja se dodjeljuje za unapređenje odnosa Hrvata i Srba, šef HSS-a, naime, održao je kratak, ali nadahnut, govor tijekom kojeg se zakotrljala i misao: “I dalje vjerujem u bratstvo i jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda.”
Za mlađu publiku: riječ je o borbenoj paroli Komunističke partije Jugoslavije, skovanoj tijekom narodnooslobodilačke borbe koja će i desetljećima kasnije, s više ili manje uspjeha, pridonositi smanjenju etničke distance među stanovništvom i razvijanju osjećanja solidarnosti i empatije. Diljem Jugoslavije, imenom “bratstva i jedinstva” nazvane su brojne škole, tvornice, folklorna i sportska društva, orden za “zasluge u razvijanju političkog i moralnog jedinstva naroda”, kao i “autoput” koji je spajao Ljubljanu, Zagreb, Beograd i Skoplje. Istodobno, tu je kovanicu po zlu zapamtio svatko tko je politički odstupao od službene ideologije, pa je nasrtaj na tu “zjenicu oka“, skupo koštao Tuđmana, Marka Veselicu, Brunu Bušića i druge.
Sudeći prema (mahom poraznim) reakcijama u javnosti, stihovi poput “Stipe Radić na nebu nam plače dok mu Beljak HSS rastače” već vape za glazbenim autorom, gotovo kao Krešo Beljak za glasovima ljevice.
Ajd jedan solidan članak... A bratstvo i jedinstvo? Imali smo to skoro 100 godina pa nije dobro ispalo za Hrvatsku, a Beljak to opet zaziva. Ne treba u svemu tome zaboraviti da se niti dan danas ciljevi Srbije, SPC i Srpskih stranaka u Hrvatskoj nisu promijenili niti najmanje. Metode možda da, ali cilj nikako... I onda se tima i takvima Beljak ide umiljavati? I to baš SPC koja niti danas ne priznaje postojanje Hrvatske, već čestita Božić vjernicima u Istri, Dalmaciji, Slavoniji, itd...