Branitelji su reagirali na objavu poznatog isusovca, patera Ivana Ike Mandurića koji je u objavi na Facebooku napisao kako je arena SPENS u Novom Sadu 'navodno povezana sa zločinima iz vremena Domovinskog rata' te 'da se SPENS ne nalazi u službenoj evidenciji srpskih logora i da ondje nije postojao logor'.
Zlatko Panković, jedan od logoraša koji je dio proveo i u spornoj dvorani kaže kako je dvorana SPENS bila logor te da za to imaju i potvrdu povjesničara kao i brojne dokaze, a pripremaju se i podići kaznenu prijavu.
- Mnogi mediji prenose poruku patera Ike Ivana Mandurića u kojoj kaže da “koliko je njemu poznato” SPENS nije bio logor. Prenose to kao činjenicu, a nitko ga ne pita: na temelju čega to zaključuje? Još bolnije, nitko nije pitao nas žrtve. Ni vukovarske svećenike koji su sa svojim narodom prošli logore. Nas koji smo bili zatočeni u tom prostoru. Nas koji smo ondje doživjeli poniženje, strah i patnju.
Nas žive svjedoke. Mi smo se tom “mladom” glazbeniku javili mjesec dana prije koncerta. Uputili smo mu javni apel. Molili smo ga da ne pjeva na mjestu patnje Hrvatskog naroda. Do danas nismo dobili ni odgovor, ni ispriku, ni riječ žaljenja - objavio je Panković na Facebooku te je nastavio:
- Pater Ike kaže: “koliko je njemu poznato”, SPENS nije bio logor, onda ga pitam: je li pitao one kojima je poznato jer su ondje bili?
Vukovarski franjevci dijelili su sudbinu svoga naroda u razorenom gradu i srpskim logorima. Svoja ratna i uznička svjedočanstva ostavili su fra Branimir Kosec, fra Ante Perković, fra Ivan Mikić, fra Slavko Antunović i fra Smiljan Berišić. Nakon pada Vukovara u logorima su završili fra Slavko Antunović, fra Branimir Kosec, fra Ivan Mikić i fra Ante Perković. U Sremskoj Mitrovici prolazili su kroz zloglasni špalir, batine, poniženja, prenatrpane prostorije i lažna strijeljanja. Fra Branimir Kosec bio je odvođen na tzv. lažna strijeljanja, odveden kao u smrt, pa vraćen u ćeliju. Zato se nadam da sutra netko neće reći kako mu “nije poznato” ni za braću franjevce iz Vukovara, koji su sa svojim narodom prošli logorski pakao. I Petar je zatajio Isusa, ali poricanje nikada nije promijenilo istinu. Istina ostaje istina i kad je ljudi prešute i kad je zaniječu - zaključuje.
S Pankovićem smo razgovarali i telefonski te nam je rekao kako nije htio odmah reagirati na objavu patera Mandurića i da je čekao njegovu ispriku, no da ju je dobio, kaže, tek nakon što se i sam oglasio na Facebooku.
- Mi smo odmah i razgovarali no on mi je rekao da nema čvrstih dokaza da je postojao logor. Priča s čovjekom koji je ondje bio i govori da nema čvrstih dokaza. Mi se mjesecima borimo sa SPENS-om, prikupljamo dokaze kako bi podigli kaznenu prijavu, a sad dolazim u situaciju da moram svećenicima i našim pastirima objašnjavati i boriti se s njima - kazao nam je Panković.
Pater Mandurić mu je na Facebooku napisao kako nikada nije sumnjao u ono što svjedoči te da pozvao da o tome porazgovaraju na kavi.
- Dragi Zlatko, nikada nećemo moći shvatiti koliko ste propatili zbog Hrvatske, niti zahvaliti za tu patnju. Nikada nisam sumnjao u ono što svjedočiš, i znam da je bilo puno više i teže od onoga što si uspio prenijeti, niti bih to ikada nijekao. Jako mi je žao što te je moj istup povrijedio. Želim ti iskreno puno uspjeha u Tvojim nastojanjima u svakoj borbi za pravdu i istinu, i svima koji s Tobom na tome rade. Od srca ti želim da ti se otvore vrata svih institucija, svih medija, i da što dalje dopre sva istina - tvoja i svih branitelja. Kao što sam Ti rekao u telefonskom razgovoru, radujem se kavi - i da razgovaramo... Puno možemo zajedničkim planskim djelovanjem. Uvijek sam za to - napisao je pater Mandurić.
- Vjerujem da niste imali namjeru povrijediti, ali moram Vam iskreno reći: kao pastir, posebno ste me povrijedili kada ste javno ustvrdili da tamo nikada nije bio logor. Ta rečenica nije pogodila samo mene, nego i sve žive svjedoke, logorašice, logoraše i obitelji onih koji su kroz to mjesto prošli u strahu, poniženju i patnji. SPENS za nas nije samo dvorana, ni tema za raspravu. To je mjesto zatočenja, rana i svjedočanstva. Zato svaka javno izgovorena riječ o njemu ima težinu. Zato Vas molim da u javnom prostoru jasno razdvojimo dvije stvari. DORH i policija neka utvrđuju kaznenu odgovornost počinitelja, nalogodavaca i izvršitelja, ali istinu da je SPENS bio mjesto zatočenja hrvatskih ljudi ne smijemo više stavljati pod upitnik. Ta istina ne pripada meni osobno. Ona pripada svim logorašicama, logorašima, braniteljima, obiteljima ubijenih i svima koji više ne mogu govoriti. Kavi se odazivam. Razgovor prihvaćam. Ali razgovor može biti plodan samo ako polazi od istine, isprike, poštovanja prema žrtvi i spremnosti da se glas ranjenih više nikada ne relativizira - odgovorio mu je Panković.