Borković: Nismo došli do istine o Vukovaru - analiziramo zašto je pao, a ne zašto su proboji bili neuspješni!

Gost podcasta Bobu Bob! Večernjeg TV-a ratni zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković Mladi jastreb uoči Dana sjećanja osvrnuo se na herojsku obranu grada na Dunavu koja je trajala 87 dana. Borković kaže da se to prije svega ima zahvaliti hrabrim, ali malobrojnim braniteljima koji su bili motivirani i inovativniji nego što je to slučaj 34 godine kasnije. Vukovar, kaže Borković, nije fenomen, već odraz snage hrvatskog naroda.

- Ja znam poštapalicu koristiti, ali je namjerno koristim i uspoređujem i upućujem ovom prigodom svima: šest mjeseci nam je trebalo da stvorimo državu Hrvatsku, a koliko nam treba vremena da je uredimo po mjeri hrvatskog čovjeka, da se Hrvati počnu vraćati, da žive kao slobodni ljudi. Slobodni ljudi, da svojim radom rade i zarađuju, da ne ovise o državnoj blagajni ili o nečijoj političkoj volji i nevolji, nego da budu slobodni građani svojim radom, budu ponosni, rade i zarađuju. Ipak smo i ponosni na postignuća. Znači, hrvatska putovnica je u vrhu - top. Za Hrvatsku se čuje, od 115 kardinala izbornika tri su bili Hrvati. Ima li veće stvari na svijetu od toga za jedan ovako mali sićušni narod? A kako ćemo mi sebe urediti? Mislim da te odnose mi moramo raščistiti i urediti od kriminala i nepotizma koji su na teret svima nama danas.

Borković kaže da je ključno bilo što su sve postrojbe bile jedinstvene u obrani i pod jednim zapovjedništvom, uključujući i one HOS-a koje su kasnije integrirane u redovne vojne snage. Za ocjenu nekih zapovjednika da se njihova uloga precjenjuje, Mladi jastreb kaže da nema potreba ni za time ni za podcjenjivanjem. HOS se ne može izdvajati kao neka posebna snaga, dodaje Borković, ali ne bi ni minimizirao njihovu ulogu jer je vrijedan bio svaki čovjek koji je u Vukovar došao braniti Hrvatsku. 

HOS je bio i u izvještaju tzv. Manolićeve komisije nakon što su Mile Dedaković Jastreb i Borković bili uhićeni i optuženi za rušenje ustavnog poretka zajedno s tadašnjim predsjednikom HSP-a Dobroslavom Paragom za kojeg ratni zapovjednik Vukovara demantira da je imao ikakve veze s obranom grada. 

- Za mene je bilo iznenađenje to što sam doživio u Zagrebu 23.11. kad su me iz kabineta načelnika Glavnog stožera kidnapirali, otpeljali na Lašćinu i vodili u lisicama na ispitivanje Josipu Perkoviću u Sabor. Nekoliko puta, u tri navrata sam vođen javno u lisicama, da nikad nisam dobio nikakvo obrazloženje, niti je bio sudski progon ni ništa. To je i dan danas prijepor vezano za djelovanje i samovolju Josipa Perkovića koji je evidentno zloupotrijebio svoju funkciju koju je i imao. I ta Manolićeva naklapanja o unutrašnjim neprijateljima.

Borković kaže da je više puta tražio da Sabor donese novi zaključak i na neki način opozove ono što je utvrđeno prije 34 godine, ali nakon što je ministar Medved oformio novo povjerenstvo koje je u prosincu 2023. donijelo nove zaključke, ali to još nije upućeno u Hrvatski sabor na usvajanje i ne zna se kada će biti. 

- Ja u tom dijelu inzistiram da Vlada donese zaključak da li prihvaća i kao takvog ga uputi Saboru na znanje po modelu kako je to rađeno onda. Znači, Sabor ne mora glasati o njemu, ali ga mora primiti na znanje.

- Možete li vi prije toga ili bez toga doživjeti onda satisfakciju ili biti rehabilitirani?

- Nije stvar moje osobne rehabilitacije niti satisfakcije, nego tijek vremena pokazuje sasvim drugu sliku od onog što su političke strukture tada stvarale kroz Manolićevu komisiju. Vi vidite što je danas Vukovar i ne može se ugasiti ni jednim tim segmentom, uključujući i odnos prema meni. Tako da, meni to više nakon svih ovih 35 godina osobno ne znači ništa, ali mislim da znači Hrvatskoj da se napravi jedan odmak i da se pokaže na koji način su te određene snage pokušavale raditi nešto drugo.

Na pitanje je li Vukovar mogao biti obranjen Borković odgovara kako neće govoriti o tome koliko je pomoći dolazilo iz Zagreba ili ne već da je dolaskom u grad zatekao samo 600 naoružanih ljudi. Druga je stvar, dodaje, kada je Hrvatska oslobađanjem vojarni dobila puno oružja koje se dijelio na lokalnoj razini i čini mu se da do Vukovara nije stiglo što je moglo. 

- Od prvog desetog pa do pada grada moja slobodna procjena je i volio bih da to stavimo na dnevni red tih svih vojnih analitičara koji me izbjegavaju. To isto moram reći, ne žele ulaziti u analizu. Jer, svi analiziraju kao zašto je pao Vukovar, a nitko ne analizira zašto smo bili neuspješni u organizaciji proboja prema Vukovaru ili neuspješni u jednom širem prostoru obrane istočne Slavonije, pogotovo u dijelu koji se tiče dodirnih točaka. Vinkovci, Vukovar, Županja. Gdje praktički ni jedan taj pokušaj proboja nije bio ozbiljno ni kvalitetno napravljen. Tu se otvara niz tih stvari.

Borković zato misli da 34 godine kasnije još nije stavljena točka na i o istini o obrani i da to bi to trebala napraviti stručna tijela za potrebe vojske i projekcije iskustva. - Nismo došli do istine zato što naprosto.. Gledajte, ljudska sujeta je problematična. Uvijek tu imate niz vinovnika koji na neki način moraju sačuvati svoj dignitet, svoju priču ili bilo što drugo. To je priča isto, ne znam. Provlači se priča, možemo je otvoriti, je li Borković kriv što nije predao Vukovar? Ja sam odbio predati Vukovar i u bilo kojem obliku razgovarati o predaji Vukovara.

Branko Borković je govorio i o naoružavanju Hrvatske vojske, je li Srbija vojna prijetnja Hrvatskoj i kako ostvariti ono što su branitelji zamišljali kada su se borili za Hrvatsku. Više doznajte u podcastu Bobu Bob! Večernjeg TV-a na platformama YouTube i Spotify te društvenim mrežama Večernjeg lista.