Boris Jokić: Vjera u mlade i čitanje ključ su društva u eri AI-a

U vremenu kada se obrazovanje, tehnologija i društvo mijenjaju brže nego ikada, Boris Jokić ponovno upozorava na ono što smatra ključnim – povjerenje u mlade, važnost čitanja i potrebu za stvarnim ljudskim kontaktom. Ovaj psiholog i jedan od najpoznatijih hrvatskih stručnjaka za obrazovne politike gostovao je u Slavonskom Brodu u povodu Noći knjige, gdje je održao predavanje za srednjoškolce i predstavio svoju knjigu "60 otkucaja – glazbena lektira". Tom je prilikom mladima, ali i onima nešto starijima uputio nekoliko važnih poruka.

Jokić, koji je široj javnosti postao poznat kao voditelj Ekspertne radne skupine za kurikularnu reformu, već godinama upozorava na potrebu modernizacije obrazovanja. No, umjesto apstraktnih reformskih dokumenata, njegov fokus sve više ide prema konkretnim ljudima – učenicima i njihovu potencijalu. U predavanju naslovljenom po stihu "Sve je lako kad si mlad" govorio je kako ta poruka možda i ne stoji u doba umjetne inteligencije i digitalnih tehnologija, savjetujući mladima što bi trebali učiniti da postanu i ostanu ljudi. Učinio je to glazbom i znanstvenim istraživanjima, što je učenicima bilo zanimljivo.

"Ja imam dvije strasti. Jedna je sigurno ljubav prema glazbi i knjizi, premda ne znam svirati, a pisati znam, a druga je moja vjera u mlade ljude. Znate, mi od njih prerano odustajemo, a kada vidite ovog srednjoškolca kako svira, kad ga čujete kako pjeva, kako je pomaknut i kada vidite reakcije ljudi, onda možda doista nije kasno za Hrvatsku", ističe Jokić, naglašavajući kako upravo susreti s učenicima vraćaju vjeru u društvo.

Kao primjer navodi srednjoškolce koji su sudjelovali u njegovu programu, ali i one koji su glazbom i nastupom pokazali kreativnost i energiju. Takvi trenuci, smatra, pokazuju da Hrvatska još ima snažan potencijal. "Možda Hrvatska još nije propala dok postoje takvi ljudi. Štoviše, za nju se treba boriti, a bori se upravo na ovakvim mjestima, u izravnom kontaktu s ljudima. Ne svisoka, iz politike ili iz ne znam kakve visokoškolske zajednice. Treba doći među ljude i dati im do znanja da mogu imati povjerenja u druge", poručuje, dodajući kako se društvo ne gradi iz političkih kabineta, nego u izravnom kontaktu s ljudima.

Njegov pristup obrazovanju i mladima temelji se na povjerenju i ohrabrivanju, a ne na kritici i odustajanju. Upravo zato često naglašava da se promjene ne događaju odozgo, nego u svakodnevnim susretima, razgovorima i radu s mladima. Iako se često suočava s pesimizmom u javnom prostoru, Jokić ne odustaje od pozitivnog pogleda na svijet. "U ovoj zemlji, kad si optimističan kao da si bolestan", kaže, ali odmah dodaje kako pesimizam treba ostaviti "za neka bolja vremena". Smatra da, unatoč izazovima, ljudi danas žive kvalitetnije nego ikad prije te da postoji mnogo razloga za vjeru u napredak. Posebno ističe važnost kulture, glazbe i umjetnosti kao prostora u kojem se razvijaju kreativnost i identitet mladih.

Velik naglasak Jokić stavlja i na čitanje. U vremenu dominacije digitalnih sadržaja, knjiga za njega nije samo izvor znanja, nego i način usporavanja i vraćanja fokusa. "Čitanje nam otvara svjetove koje nikada ne bismo mogli zamisliti", ističe, dodajući kako nas upravo knjige uče pažnji i koncentraciji koje sve više gubimo. U tom kontekstu vidi i svoju knjigu "60 otkucaja – glazbena lektira", nastalu u suradnji s učenicima, kao pokušaj povezivanja glazbe i književnosti te približavanja čitanja mladima. Ideja da se uz knjigu sluša i glazba, kaže, može biti put prema novim generacijama čitatelja.

"Svima koji se pitaju o kakvoj se knjizi radi poručio bih da je riječ o jednoj ludoj, ludoj knjizi. Premda je na naslovnici samo moje ime, na njoj je radila 61 osoba, i to 60 učenika Škole primijenjene umjetnosti i dizajna. Svaki od njih dobio je po jednu pjesmu koju je trebao nacrtati, a ja sam nešto napisao. Zastupljeni su najrazličitiji izvođači pjesme, od Majki, Olivera i Josipe Lisac do Ramonesa i Beatlesa." Jokićeva poruka ostaje jednostavna, ali snažna: u svijetu brzih promjena, tehnologije i umjetne inteligencije, ključ opstanka društva nije u alatima, nego u ljudima. A ti ljudi – uvjeren je – još postoje među mladima, koji čekaju priliku da ih se čuje i podrži.