Boje se bljeskova, zvuka pucnjave i zvižduka petardi

Zbog sve češće i glasnije pucnjave koja uzrokuje brojne probleme kućnim ljubimcima, njihovi vlasnici najradije bi da mogu preskočiti nadolazeće blagdane. U Hrvatskoj se ne provode istraživanja o posljedicama, no u Italiji tijekom novogodišnjih blagdana od srčanog udara umire čak pet tisuća životinja godišnje. Zbog toga su u većini gradova i općina eksplozivne naprave zabranjene. Osim kućnih ljubimaca, stradavaju i životinje koje žive na ulicama i koje ne mogu pronaći neki sigurni kut u domu jer ga ni nemaju. Posebno se to odnosi i na ptice, osim glasnih zvukova, uznemiravaju ih i bljeskovi koji nastaju nakon aktiviranja pirotehničkih sredstava.

– Uvijek pričamo o onim kućnim ljubimcima koji se jako boje jer je njihova dobrobit istinski ugrožena, a u opasnosti im može biti i život. Istina je da se ne boje sve životinje, no nijedna ne uživa u pucnjavi, samo je bolje podnosi – ističe dr. sc. Irena Petak, dipl. ing. biologije, savjetnica za ponašanje ljubimaca. Njezine savjete možete pronaći na stranici www.argos.hr, a savjetuje i kako pomoći ljubimcima koji se boje.

Svi ljubimci mogu se bojati

Psi, mačke, kunići, zamorci, papige i drugi kućni ljubimci mogu se bojati zvuka pucnjave, bljeskova i zvižduka koje izazivaju petarde i vatromet. Razlog strahu je što puno bolje čuju i imaju jači osjećaj mirisa od nas ljudi. Mnogi od njih nisu imali iskustva s time u periodu socijalizacije i habituacije. Neki ljubimci imali su loše iskustvo, npr. ako je pored njih puknula petarda dok su psi bili u šetnji ili ako su mace živjele na ulici.

Novija istraživanja povezuju strah od pucnjave i sa zdravstvenim stanjem pa se smatra da su bolesne životinje osjetljivije.

Od straha do fobije

Strah od pucnjave može biti jedva primjetan ili može biti prava fobija. U strahu psi će se oblizavati, dahtati, cjelokupno držanje tijela bit će im nisko, spuštaju uši i podvlače rep. I pas koji samo laje na pucnjavu osjeća se nelagodno. Mačke koje se boje mogu glasno mijaukati ili se nakostriješiti i frktati. Ako se radi o fobiji, pas ili mačka može se pomokriti, skameniti ili bježati te mogu biti opasni za sebe i druge. Kunići i zamorci još su osjetljiviji na glasne zvukove jer su oni po prirodi plašljivije životinje. Međutim, oni sakrivaju svoj strah zato što u prirodi mogu biti nečiji plijen pa je on manje očit nego kod pasa i mačaka. Kunić u strahu može udarati stražnjim nogama o pod, nervozno se kretati ili stajati potpuno nepomično, pokušavati pobjeći ili se sakriti, škrgutati zubima, pomokriti se ili pokakati.

Zamorci se u strahu mogu nekontrolirano kretati i zalijetati u zidove ili biti nepomični ukočena tijela, a pri tome imati široko otvorene oči i ubrzano disanje (dahću). Pokušat će se sakriti, gurnuti glavu u kut i pokriti se sijenom. Opasno je kada kunići i zamorci ne žele jesti tih dana kada se puca.

Papige su također prestrašene pucnjavom i bljeskovima svijetla od vatrometa. U strahu one će pokušati odletjeti od onoga čega se boje, mahat će krilima, žvakati perje i glasno kreštati. Miris gorućeg sumpora koji se osjeća kada pukne petarda šteti plućima papiga.

Sve životinje mogu postati agresivne zbog straha. Nikada ne kažnjavajte životinje koje se boje.

Neka budu u kući

Ljubimac koji se boji vatrometa mora ostati u kući tijekom svih noći kada očekujemo pucnjavu. Pse u šetnji treba obavezno držati na povocu kako ne bi podletjeli pod automobil ako bježe u strahu. Dobro je staviti im markicu s telefonskim brojem na ogrlicu, to će pomoći nalazniku psa da odmah nazove vlasnika.

Mačke koje inače mogu izlaziti van ovih bi dana trebale ostati u kući. Ako mačke nemaju naviku koristiti mačji zahod, moguće ih je pustiti tijekom dana i opet ih zatvoriti prije mraka. No većina mačaka jako brzo ustanovi čemu služi mačji zahod.

U kući je potrebno unaprijed pripremiti mjesto gdje se pas ili mačka može sakriti ako poželi: ispod kreveta, u ormaru ili na nekom drugom izoliranom mjestu. Pogodne su prostorije bez prozora. Na to mjesto stavite nešto svoje odjeće među koju se ljubimci mogu zavući i neke njihove igračke. Kunićima i zamorcima treba prirediti dodatnu kutiju sa sijenom u koju se mogu zavući. Kutija treba imati rupe kroz koje mogu lako ući i izaći. Kavez se može prekriti dekom zato da ljubimci ne bi vidjeli bljeskove svjetla od vatrometa.

Kavez u kojem se nalazi papiga treba prekriti gustom tkaninom zato da budu u mraku. Treba navući guste zastore na prozore zato da ljubimac ne vidi bljeskove svjetla izvana ili čak staviti deke koje će djelomično ublažiti i buku. Uključite televizor ili radio kako biste djelomično prikrili zvukove koji dolaze izvana. Glazba treba biti umirujuća za životinju, ali dovoljno glasna da barem djelomično prekrije zvukove pucnjave.

Imajte ne umu da će životinje osjećati i miris petardi i raketa. Zato je najbolje imati sve zatvoreno.

Društvo i igra

U vrijeme pucnjave veoma je važno da se vlasnici ponašaju na uobičajen način. Najčešća greška vlasnika je da pokažu zabrinutost za svog ljubimca. Ako ljubimac vidi zabrinutog vlasnika, on misli da se vlasnik također brine zbog pucnjave te to smatra dodatnim razlogom za brigu. Vlasnik treba biti uz ljubimca, ponašati se uobičajeno, nagrađivati ga kada se ponaša smireno, a pružiti mu utjehu kada se boji. Ako životinja ima nekog četveronožnog prijatelja iste vrste koji se ne boji pucnjave, tada bi bilo dobro da taj prijatelj bude s njim/njom za vrijeme pucnjave.

Kod kućnih ljubimaca kod kojih strah nije jak moguće je započeti igru prije same novogodišnje pucnjave i/ili dati im neke igračke koje će ih zaokupiti (npr. kong za pse iz koga će vaditi hranu) pa će mirnije reagirati u razdoblju pucnjavu. Kod kunića i zamoraca korisno može biti da se sakrije neke poslastice u sijeno u koje se zavlače.

Biljni pripravci, lijekovi

Biljni pripravci mogu biti, ali i ne moraju, od koristi za pse, mačke, kuniće, zamorce i papige. Dodatno, neki preparati za pse mogu biti na prirodnoj bazi, ne nužno biljnoj. Kod kućnih ljubimaca koji se fobično boje pucnjave potrebno je zatražiti pomoć doktora veterinarske medicine i zamoliti ga lijek protiv tjeskobe.

Više o pripravcima koji djeluju smirujuće na kućne ljubimce:

https://argos.hr/kucni-ljubimci/pripravci-koji-djeluju-smirujuce-na-kucne-ljubimce-a-nisu-lijekovi

U novijem znanstvenom istraživanju utvrđeno je da se neki psi boje više nego drugi te je njihova reakcija povezana s osjećajem boli u mišićima i zglobovima. Takvi psi počinju pokazivati strah otprilike četiri godine kasnije u životu u odnosu na one kod kojih je prisutan samo strah (bez boli), izbjegavaju mjesta gdje su doživjeli taj strah pomiješan s boli i izbjegavaju druge pse. Ako sumnjate da vaš pas ima takve simptome, potrebno ga je odmah odvesti veterinaru zato da dobije lijekove protiv bolova.

Trajno rješenje za ovaj problem može biti desenzitacija. Desenzitacija je postupak kojim se životinja postepeno navikava na zvuk kojeg se boji. To se postiže tako da se snimka zvuka veoma tiho pušta u prostoriji u kojoj se nalazi životinja. Pri tome životinja treba biti zaokupljena svojim redovnim aktivnostima (igrom, hranjenjem). Ako životinja pokaže strah, znači da je zvuk bio preglasan. Postepeno, tijekom nekoliko tjedana, zvuk treba pojačavati, sve dok ga nije moguće puštati onako glasno kako je u stvarnosti. Postupak desenzitacije moguće je provoditi samo u ono doba godine kada nema stvarne pucnjave. Kroz desenzitaciju moguće je životinju upoznati sa zvukom pucnjave, ne i s mirisom.

Ako vlasnici nisu sigurni kako samostalno riješiti ovaj problem u ponašanju, pomoć mogu dobiti od savjetnika za ponašanje kućnih ljubimaca. Vrijeme potrebno da se problem riješi ovisi o jačini straha kod ljubimca i vremenu koje je vlasnik spreman posvetiti rješavanju problema.

Pucnjave petardi boje se i životinje na farmama, ali o njima često ne razmišljamo. Osim toga, u vrijeme pucnjave stradaju i gradske životinje, poput ptica. No nekako je teško očekivati da ljudi budu obazrivi prema njima kada nemaju uviđavnosti čak ni prema sugrađanima koje pucnjava podsjeća na ratna događanja.