Navodno je sve bila tek šala, ali na Islandu se nitko nije smijao. U siječnju se Billy Long, novoimenovani veleposlanik SAD u Reykjavíku, pred nekoliko članova Kongresa šalio kako bi Island uskoro mogla postati 52. savezna država SAD, a on možda i njezin guverner. To je rečeno usred prijetnji Trumpa prisvojiti Grenland kao 51. saveznu državu, Island bi onda trebala biti 52, piše DW.
Nije se dugo čekalo na val ogorčenja na Islandu. Islandsko ministarstvo vanjskih poslova i službeno je zatražilo "pojašnjenje”, društvene mreže bile su preplavljene negativnim komentarima, a tisuće Islanđana – u zemlji koja ima jedva 400.000 stanovnika – potpisale su peticiju kojom su tražili da se Longu uskrati akreditacija. Republikanac je bio prisiljen podvući rep: to što je rekao, izjavio je kasnije, nije mišljeno ozbiljno. „Ako se itko osjetio uvrijeđenim, ispričavam se.“
Bijeg pod europski kišobran?
Posebna osjetljivost Islanđana na takve izjave povezana je i s nedavnom polemikom između predsjednika Trumpa i partnera u NATO-u oko Grenlanda.Premda Island geografski spada u Europu, fizički je znatno bliži toj arktičkoj zemlji nego europskom kopnu: Island i Grenland dijeli samo oko 300 kilometara zračne linije. A to još povećava bojazan kako bi i sami mogli postati svojevrsna lopta u igrama velikih sila. A bojazan je toliki da se na ovom vulkanskom državi-otoku ponovno ozbiljno razmišlja o pristupanju Europskoj uniji. Vlada lijevog centra, naklonjena EU-u, namjeravala je svoje građane o tome pitati tek 2027., no najnoviji razvoj događaja dovodi do toga da bi se referendum mogao održati znatno ranije – u kolovozu 2026.
Izgledi za pozitivan ishod su dobri: prema najnovijim anketama, 45 posto Islanđana sada podržava ulazak u EU, a samo 35 posto je protiv. Već početkom 2025. čak je tri četvrtine sudionika ankete tamošnje postaje RUV smatralo Sjedinjene Države prijetnjom.
Na ribarstvu „puca"
Islanđani su tradicionalno ponosni na svoju neovisnost i samostalnost već i zbog njihove geografske udaljenosti. Godine 1944. proglasili su neovisnost o Danskoj i od tada 17. lipnja obilježavaju kao državni praznik. Desetljećima se na Islandu nije niti ozbiljno razmišljalo o punom članstvu u EU-u. Država jest u Europskoj udruzi za slobodnu trgovinu (EFTA) i u Europskom gospodarskom prostoru (EGP), čime uživa sve prednosti jedinstvenog europskog tržišta i dio je Schengenskog prostora.
Međutim, puno članstvo dosad je propadalo ponajviše zbog europske politike o ribarstvu. Ribolov je najvažniji islandski gospodarski sektor. Kao članica EU-a, država bi morala prihvatiti zajedničku ribarsku politiku Unije, što znači da bi Reykjavik bio prisiljen otvoriti svoja bogata ribolovna područja flotama drugih članica i izgubio bi potpunu nacionalnu kontrolu nad kvotama, uz opasnost od prelova.
Što još sprema Washington?
Island je čak jedan od osnivača NATO-a, makar uopće nema vlastitu vojsku – unatoč sve većoj geostrateškoj važnosti zemlje u sjevernom Atlantiku. Desetljećima su se oslanjali na SAD kao zaštitnika, no sada je sve više pitanja upravo o tom zaštitniku. Ne samo zbog Grenlanda: činjenica da je predsjednik Trump uveo i Islandu carine od 15 posto posebno pogađa zemlju koja ekonomiju temelji na izvozu ribe i dodatno pojačava udaljavanje od Washingtona. SAD su, nakon EU-a, drugi najvažniji islandski trgovinski partner. Tako mnogima na Islandu, unatoč brigama oko vlastite ribarske industrije, članstvo u EU-u izgleda sve privlačnije.
U krizama ipak prema EU
Nije to prvi put u islandskog povijesti da se Reykjavik približava EU-u. Godine 2008. zemlju je teško pogodila globalna financijska kriza. Tri najveće banke Islanda su propale, nezaposlenost je skočila s gotovo nule na oko deset posto, islandska kruna naglo je pala, a zemlja je od Međunarodnog monetarnog fonda zatražila kredit veći od dvije milijarde dolara. Država je bila na rubu bankrota i podnijela je zahtjev za članstvo u EU-u – u nadi da će se time moći skloniti pod europski zaštitni mehanizam. No sljedećih godina Island se gospodarski oporavio.
Godine 2013. koalicija desnog centra nesklona EU je pobijedila na izborima i ponovno zaustavila pregovore. I među stanovništvom je postupno slabila podrška članstvu. Godine 2015. Island je i formalno povukao svoj zahtjev.
Otvorena vrata u Bruxellesu
Sada – u promijenjenom geopolitičkom kontekstu – čini se kako su Islanđani ponovno promijenili mišljenje. U Bruxellesu to primaju s odobravanjem. Island je, rekla je povjerenica za proširenje EU-a Marta Kos, „uvijek dobrodošao“ nastaviti pregovore prekinute 2015. godine. Dodala je da EU „ostaje u bliskom kontaktu kako bi se odgovorilo na promjenjive geopolitičke okolnosti u ovim turbulentnim vremenima“, što je objavila na platformi X.
Budući da je Island putem EGP-a i EFTA-e već duboko povezan s europskim strukturama, u Bruxellesu ga se smatra jednim od lakših pregovaračkih partnera. A u nadmetanju sa SAD-om za utjecaj i moć, islandski ulazak u EU bio bi i jasno političko upozorenje Washingtonu.