Bit će ovo godina u kojoj će mnoge iluzije biti nepovratno ugašene

Otkako je američki predsjednik Trump najavio kako je, nakon Kanade, Meksika i Kine, sljedeća na redu u njegovu carinskom ratu Europska unija, tako su se počeli navlačiti tamni oblaci nad Europom. Na burzama su se, odmah po najavi, vidno strmoglavile akcije automobilske industrije, ali to je samo početak. To jest, nije ni početak. To je tek najava svega što u ovom “sudaru kontinenata” čeka onaj stariji kontinent.

Europska politička elita je, očito, sasvim spremno dočekala ovu vijest, što se da vidjeti i iz izjave predsjednice Europske komisije koja je izjavila kako je “u ovom trenutku najvažnije zadržati prisebnost”. Što bi ta “prisebnost” mogla značiti u situaciji u kojoj najvažniji trgovinski partner EU najavljuje smrtnu presudu većini europskih industrija, teško je odgonetnuti, osim da se radi o totalnoj panici. Glavni problem u moru problema koji ima EU jest problem odlučivanja. To je problem koji obično ne primjećujemo, ali se uvijek pokaže u kritičnim situacijama, onda kada je najpotrebnije. Vidjeli smo u slučaju Kanade i Meksika, kako su ove države promptno reagirale kako bi ublažile udar Trumpovih carina i u zadnji tren odložile njihovu primjenu. Koliko će trebati EU da donese neku sličnu odluku? Jasno je, za razliku od EU, Kanada i Meksiko su suverene države, dok je Europska unija nešto poput labave konfederacije suverenih država, premda se većina odluka donosi u Bruxellesu. Sjećamo se kako je za prošlog Trumpova mandata Europskoj komisiji trebalo puna tri mjeseca kako bi donijela odluku nakon što su Sjedinjene Države uvele carine na europski čelik i aluminij.