Kina je oštro osudila američko-izraelske napade na Iran u operaciji Epski bijes, nazivajući ubojstvo vrhovnog vođe ajatolaha Alija Khamneija "teškom povredom suvereniteta Irana, sigurnosti i osnovnih normi međunarodnih odnosa". Pekinški ministar vanjskih poslova Wang Yi nazvao je napade neprihvatljivim i blatnim ubojstvom vođe suverene države, dok je kinesko Ministarstvo vanjskih poslova pozvalo na trenutačni prekid vojnih operacija i povratak dijalogu kako bi se spriječila daljnja eskalacija. No, iza diplomatskih osuda krije se duboka zabrinutost za kinesku ekonomiju. Iran je ključni dobavljač jeftine nafte za Kinu, a napadi ugrožavaju opskrbu koja čini značajan dio kineskog uvoza sirove nafte. Prema podacima iz 2025. godine, Kina je uvozila oko 1,38 do 1,6 milijuna barela iranske nafte dnevno, što predstavlja približno 13–14% kineskog ukupnog morskog uvoza sirove nafte. Gotovo sav iranski izvoz nafte završava upravo u Kini, uglavnom u malim privatnim rafinerijama u provinciji Shandong, koje čine četvrtinu kineskog kapaciteta za preradu nafte. Nafta se prodavala ispod tržišne cijene zbog zapadnih sankcija, omogućavajući Kini da drži niske troškove energije usred ekonomskih izazova i konkurencije s drugim uvoznicima, piše The Telegraph.
Napadi su izazvali trenutačni šok na tržištima. Analitičari upozoravaju na skok cijena za dodatnih 10–20 dolara po barelu, a u najgorem scenariju čak do 100+ dolara (prema Goldman Sachsu, CSIS-u i Bloomberg Economicsu). To bi direktno pogodilo kineske rafinerije, povećalo troškove goriva i industrije te dodatno usporilo rast druge najveće svjetske ekonomije. Stručnjaci ističu da bi Kina morala tražiti zamjenske izvore (npr. Saudijsku Arabiju, Rusiju ili Irak), ali po višim cijenama, što bi značilo veće izdatke i potencijalno veći pritisak na inflaciju. "Gubitak iranskih barela natjerao bi Kinu da licitira za zamjenske isporuke, što bi samo po sebi podiglo globalnu cijenu za barem 10–12 dolara", navodi se u analizi Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS).
Šira geopolitička slika još je gora za Peking. Iran je bio važan dio kineske Belt and Road inicijative i anti-zapadnog bloka (uz Rusiju). Smrt Khamneija i mogući kolaps režima slabe kineski utjecaj na Bliskom istoku i pokazuju da Kina ne može zaštititi svoje ključne partnere od američko-izraelske moći unatoč retorici o multipolarnom svijetu.
Dok Trump najavljuje da će operacije trajati "oko četiri tjedna ili manje", a Iran uzvraća napadima na američke baze u Zaljevu Kina ostaje u defenzivi. Osuđuje napade, ali izbjegava izravno uplitanje. Ako se kriza produži, Peking bi mogao pojačati diplomatske napore za prekid vatre ili se suočiti s najvećim energetskim šokom od početka rata u Ukrajini.
Smrt iranskog vrhovnog vođe ajatolaha u prvim minutama američko-izraelske operacije nije samo potresla Iran i Bliski istok. Smrt je također izložila granice utjecaja Rusije i Kine u globalnoj areni, prema analizi Adriana Blomfielda za The Telegraph. Članak ističe da je ubojstvo Khamneija i ključnih suradnika promijenilo svjetski poredak, naglašavajući gdje još uvijek leži prava moć. Ruski predsjednik Vladimir Putin brzo je reagirao, izrazio "duboke sućuti", osudio "cinizam ubojstva koje krši sve norme ljudskog morala i međunarodnog prava". Kina je također oštro osudila napad kao "tešku povredu suvereniteta Irana, sigurnosti i osnovnih normi međunarodnih odnosa", pozivajući na trenutačni prekid vojnih akcija.
No, iza osuđujućih izjava krije se strateški poraz za Moskvu i Peking. Rusija gubi ključnog saveznika u regiji – Iran je bio važan partner u opskrbi dronovima i raketama za rat u Ukrajini, te dio anti-zapadnog osovine (uz Kinu i Sjevernu Koreju). Khamneijeva smrt dolazi nakon pada saveznika u Siriji i Venezueli, što dodatno slabi Kremljev utjecaj na Bliskom istoku. Rusija nije isporučila značajnu vojnu pomoć Iranu tijekom napada, pokazujući ograničenja svoje moći protiv SAD-a pod Trumpom.
Iako Peking neće izravno intervenirati, vjerojatno će nastojati spriječiti potpuni kolaps ili izolaciju Irana kako bi očuvao utjecaj. Smrt ajatolaaha naglašava da Kina i Rusija ne mogu zaštititi svoje partnere od američko-izraelske moći, što slabi njihov imidž u BRICS-u i globalnom jugu.