Bijeg iz grada: 'Ne brinem o parkingu, imam voćke... U Zagreb se više nikad ne bih vratio, evo kuda sam odselio'

Grad ili selo? Ili nešto između? Vječno je to pitanje kada je život u pitanju. Sve opcije imaju svoje prednosti i nedostatke, mnogo toga ovisi i o tome u kojem gradu ili selu živite, ali i kakav mentalitet imate te što više referirate. Na Redditu se stoga povela rasprava na tu temu. Naime, jedan je korisnik postavio pitanje i svoj post. - Ljudi koji ste iz većeg grada preselili u malo mjesto u okolici tog grada, jeste li zadovoljni promjenom? Često čujemo kako Zagrepčani, pogotovo mlade obitelji sele iz Zagreba u okolna mjesta poput Velike Gorice, Samobora, Dugog Sela, Zaprešića i slično u potrazi za većom površinom i mirnijim okruženjem. Vi koji ste se odlučili na taj korak (ne samo iz Zagreba, nego i iz ostalih većih gradova), jeste li zadovoljni svojom odlukom? Što vam najviše nedostaje, a što je najveća prednost? - na svoje je pitanje dobio mnogo komentara, jedan od njih bio je: 

VEZANI ČLANCI:

- Živio sam kod Arene, odselio u Sesvetski Kraljevec. Super mi je, imam dvorištance (od pokojnog djeda kuća), ulica je mirna, voćke smo posadili, bit će za koju godinu trešanja, prošle godine sam posadio paradajz. Parkiram bez da se sekiram hoću li naći mjesto, od centra sam 10 minuta dalje nego što sam bio ako idem motorom (autom idem samo izvan redovnih sati gužve), a ako hoću pješice imam pola sata. Kvartovska trgovina mi je na dvije minute, veći dućani na 10 do 20 minuta. Pošta, ljekarna, vrtić i škola su na 10-15min, bazen 25 minuta. Ne bih se vratio u Zagreb nikad.
Još je ljudi zadovoljno svojom odlukom o napuštanju grada: - Najbolji potez u 40 godina života je što sam otišao van iz Zagreba. Koliko god ga obožavam.
- Tko normalan želi živjeti u Zagrebu, osim ako mora? - napisao je netko.
- Ja sam do sad bila 15 godina u gradu i toliko na selu i na kraju sam odabrala okolicu grada. Osjećam se sretnije, volim kad me ptice probude, pogled na planine. Bez auta ne smiješ ni pomišljati živjeti i to je nužda, ali to mi nije problem. Dio tjedna sam na selu, dio u gradu, zbog posla i trenutačno mi tako paše živjeti. S djecom se puno toga mijenja, ali općina nudi puno sadržaja za djecu pa je ok - napisala je jedna korisnica.

- Ja sam odrastao i najveći dio života proveo u Splitu, ali od djetinjstva smo dolazili na selo, iznimka je bilo vrijeme rata. Solo sam i više me privlači život na selu zbog mnogo razloga, tako da provedem na selu 9-10 mjeseci godišnje... Imamo izvorsku besplatnu vodu, grijemo se na drva kojih ima u izobilju, imamo nešto voćaka, imamo vrtove, par kokica tako da imamo dio vlastite hrane, ovdje je svjež planinski zrak, beskrajna tišina jer ima nekih desetak ljudi u selu, divljih životinja ima jako puno, jutrom ptice pjevaju a noću je nebo puno zvijezda, vidim i mliječnu stazu, imamo staru kuću, kat noviji, od računa plaćamo struju i teleoperatera te bocu plina svaka dva, tri mjeseca. Što se tiče nedostataka najveći je što je prvi gradić na nekih 15 kilometara, a ja nemam automobil, ali ipak se nekako snalazimo za prijevoz - prokomentirao je jedan korisnik.

Ipak, neki uživaju u životu u gradu. Zašto? Pojasnila je jedna žena: - Živjela sam u Osijeku pa se iz nužde preselili u okolicu (15 km), odjednom dugo putovanje na posao, nužnost dva auta, za svaku sitnicu moraš autom u Osijek, ma užas... na kraju kupili stan u Osijeku i preporod što opet mogu obaviti sve brže, lakše i pješke. To užasno puno znači kad imate djecu, pogotovo školsku. Ne bih više nikad na periferiju. Plus, svi kažu joj mir tišina. Kakva laž! Izvan grada svaki dan i noć zvukovi motorke, kosilice, lavež pasa, susjedi koji se deru preko tri dvorišta, susjedi koji u dvorištu slušaju glazbu na zvučnike... preselili u tramvaj zonu u gradu, nisam dva tjedna mogla zaspati od tišine, blaženi mir.

>>Pitali smo umjetnu inteligenciju koji bi narodi mogli nestati u sljedećih 100 godina, odgovor bi vas mogao zabrinuti>>