Zamislite deset godina života bez granica – samo bicikl, cesta i neprestana žeđ za avanturom! Hrvoje Jurić iz Vrbice kraj Đakova ne mora zamišljati. On je to živio. Prošao je ledene prostore sjeverne Europe, udaljene kutke Azije, američke ravnice i afričke obale. Prije šest godina ostvario je i pothvat života: biciklom je obišao svijet u 133 dana, 6 sati i 10 minuta, prevalivši 29.061 kilometar. No priču o tome tek je nedavno odlučio podijeliti s javnosti. Sada čeka potvrdu da će njegov rezultat ući u Guinnessovu knjigu rekorda. Jurićeva priča počela je, kako sam priznaje, gotovo slučajno.
– Krenuo sam spontano jer sam bježao od problema. Nisam bio zadovoljan smjerom u kojem ide moj život i odlučio sam ga promijeniti. Uzeo sam bicikl, jer je to bio najjeftiniji način putovanja, i shvatio da me upravo na cesti život počeo mijenjati – prisjeća se Hrvoje. Prvi izlet bio je do mora i natrag, potom su slijedile Alpe, Norveška, ostatak Europe. Korak po korak rađao se san o najvećoj avanturi – putu oko svijeta.
Na svojim putovanjima nije samo okretao pedale. Uvijek je želio pisati, pa je putovanje pretvorio u posao: putopisne knjige, reportaže i fotografije. – Na neki sam način spojio nekoliko ljubavi. Putovao sam, pisao i fotografirao, i tako je moj hobi prerastao u posao. U Hrvatskoj se teško živi od pisanja, ali kada spojite više strasti, nastane nešto posebno – kaže Jurić, autor četiri knjige i brojnih fotoreportaža. Put oko svijeta nije improvizacija. Projekt je pripremao tri godine.
– Morate pripremiti tijelo na šokove jer svaki dan vozite po 300 kilometara. Električni bicikl pomaže, ali samo prvih deset dana. Što kada dođe pedeseti, sedamdeseti ili stoti dan? Ključno je biti mentalno fokusiran da vas ništa ne pokoleba i da sami sebi ne budete razlog odustajanja – objašnjava.
Jedan njegov dan izgledao je ovako: rano buđenje, istezanje, obilan doručak za "četvero ljudi", pola sata mira, a zatim beskrajni kilometri. Stanovita rutina bila je nužna, ali svaki dan donosio je nove izazove – od pronalaska smještaja i hrane do planiranja rute i borbe s iscrpljenošću. Projekt je zahtijevao i veliku logistiku. Šest mjeseci priprema samo za rutu, pregovori sa sponzorima, nabava opreme. – Posrijedi su četiri kontinenta, ogromni troškovi te fizička i psihička iscrpljenost. To je nešto što radite jednom u životu – ili nikada – tvrdi Hrvoje.
Krenuo je 8. lipnja iz Zagreba. Prva etapa bila je Zagreb–Vladivostok, gotovo 12 tisuća kilometara kroz Rusiju. Potom je avionom prešao u Australiju, gdje je vozio od Pertha do Brisbanea – 5000 kilometara u 19 dana. Slijedila je Sjeverna Amerika: od Aljaske do kanadskog Halifaxa – 8600 kilometara u 32 dana. Završni dio vodio ga je od Lisabona do Zagreba u samo 14 dana. Cilj je dosegnuo 21. listopada. Na putu je izgubio 17 kilograma, a rezultat – 29.061 kilometar u 133 dana – donio mu je četiri neslužbena Guinnessova rekorda: najbrži krug oko svijeta na električnom biciklu te rekorde za Rusiju, Australiju i Kanadu.
Tijekom putovanja nije nedostajalo neočekivanih situacija. – U Rusiji sam u biciklističkoj opremi upao na svadbu. Žene su me štipale dok sam plesao, a ja sam im zauzvrat dao komad domaće slavonske slanine – smije se Jurić. U Kanadi mu je put presjeklo krdo od 200 bizona, a u Yukonu je vozio pokraj medvjeda i vukova. – Prolazio sam područja na kojima je 600 kilometara praznine. Morao sam to odvoziti u dva dana. Tada shvatite koliko ste mali pred prirodom.
Život nakon rekorda
Što nakon što obiđeš svijet? Hrvoje priznaje da mu je nakon pothvata bicikl "došao do grla". Okrenuo se fotografiji, od koje danas živi, i životu u slavonskim šumama sa svoja dva psa. – Put oko svijeta radio sam isključivo zbog sebe, ne zbog lajkova ili priznanja. Nakon toga morao sam misliti na egzistenciju. Bicikl sam stavio sa strane, ali sada se opet vraća ljubav. Planiram nova putovanja, ali manja i opuštenija. Put oko svijeta bio je vrhunac. Sad želim uživati u onome što volim – prirodi, fotografiji i putovanjima.
Hrvoje Jurić pretvorio je kotač u kompas, a daleke krajeve svijeta u priče koje inspiriraju. Dok čeka Guinnessovu potvrdu, njegova poruka ostaje ista: od problema se ne može pobjeći, ali se na putu može pronaći – novi život.