Od početka krize banke su prodale 1,5 milijardi kuna nenaplaćenih kredita građana i 15 milijardi kuna korporativnog duga
Stara narodna poslovica “dok jednom ne smrkne, drugome ne svane” lijepo bi se mogla primijeniti i na krizu hrvatskih dužnika. Pozamašni dugovi blokiranih građana i tvrtki već su dulje vrijeme predmet velike trgovine koja se, očito, isplati svim akterima.
Od početka krize banke su prodale 16,6 milijardi kuna nenaplaćenih kredita, a podaci o takvim transakcijama iz prošle i ove godine pokazuju da se prosječna cijena prodanih dugova kretala 20 do 33 posto.
Primjerice, 2015. godine 940 milijuna kuna neotplaćenih kredita građana prodano je za petinu vrijednosti, odnosno 200 milijuna kuna, no 2016. godine cijena duga od 600 milijuna kuna prodana je za četvrtinu početne vrijednosti!
Tko god je taj dug kupio ne namjerava izgubiti na njemu te računa da će dobro zaraditi, a vlasnici najpoznatijih agencija navodili su da im se uspješnost naplate kreće između 50 i 80 posto. Na domaćem se tržištu nametnulo petnaestak tvrtki koje se bave otkupom i naplatom loših dugova, a prema podacima Poslovne Hrvatske najuspješniji je u tom biznisu njemački Eos Matrix koji je 2015. godine ostvario 71 milijun kuna prihoda i 16,3 milijuna kuna dobiti.
Godinu dana prije prihodi te tvrtke bili dvije trećine manji od prihoda iz 2015. godine, a 2011. godine čak dva i pol puta! Među prvih pet zapravo su strane tvrtke iz Njemačke, Švedske, Francuske i Slovenije koje imaju međunarodna iskustva s naplatom potraživanja te ih sada primjenjuju i kod nas.
Igor Vujović iz udruge Potrošač kaže da mu se svakodnevno javljaju građani s pritužbama na postupanje modernih utjerivača dugova. Legalan je to i posve civiliziran biznis tako da nema ucjenjivanja, prijetnji, batina i svega ostalog što postoji u sivoj zoni, no građani se žale da tvrtke za naplatu dugova ipak prelaze granicu pristojnog i dopuštenog.
– Zovu susjede i raspituju se o dužnicima, zovu rodbinu i prijatelje i to smatram neprimjerenim ponašanjem. Prodaja duga nije zabranjena, no tko god ga preuzme, mora se držati zakonskih i moralnih načela – ističe Vujović.
Prvi korak u tome je pismena obavijest o preuzimanju duga i ponuda da ga se otplati pod određenim uvjetima. Ako dužnik nije u mogućnosti otplatiti dug, preostaje naplata putem ovrhe ili sudskog postupka.
– Nastaju problemi jer telekomi ili banke prodaju dug, ali ga svejedno naplaćuju iz ovrhe. Imamo niz primjera u kojima čovjek isti dug plati dva puta. Naš je savjet svima da dug plaćaju samo jednom vjerovniku, a oni neka se dogovore – kaže Vujović.
Drugi je problem kontakt s dužnikom. Jedni se žale na to da ih sačekuju pred zgradom i zapitkuju kada će vratiti dug, ali najčešći su učestali telefonski pozivi.
– Nema tu ni grubosti ni psovki. Svi su oni ljubazni, predstave se i pitaju za dug, no problem je kad to čine svaka tri sata. Ljubazno je kad te netko jednom u mjesec dana nazove i pita za obvezu, a drugo je kad to čini svaka tri sata – ističe Vujović.
Kad su u pitanju bankarski dugovi, u središnjoj banci ističu da njihov posao nije provjera tvrtki koje ih kupuju nego provjera razloga zbog kojih banke prodaju svoje plasmane te financira li se ta transakcija kreditom te banke, što nije dopušteno.
Osim što im značajnije rastu prihodi, agencije za naplatu dugova povećale su i broj zaposlenih. U Eos Matrix-u kažu da s većinom dužnika uspjevaju postići dogovor.
– Naša su vrata uvijek otvorena, svakog saslušamo i ponudimo mu model otplate prilagođen njegovim mogućnostima.
>> Taksist 80-godišnjakinji spasio životnu ušteđevinu od 65.000 kuna
Jel? A što ne bi ponudili dužnicima da plate petinu kredita?