Obiteljima koje su odlučile život provesti bez stresova i gradske vreve, duboko u šumama Blatuše pokraj Gvozda, gdje polako niče pravo, samoodrživo ekoselo, pridružila se prije nekoliko mjeseci i Gordana Gregl Mikulić s četverogodišnjom kćeri Darom. Arhitektica po struci, Gordana nije gubila vrijeme i odmah je odlučila sagraditi kuću, ali ne moderno zdanje od čelika i betona, već neobičnu zemunicu prekrivenu zemljom, na kojoj će rasti povrće.
Objekt sama projektirala
– Geotermička kuća bit će pod zemljom, ukopali smo je u brdo, ljeti i zimi unutra će biti ista temperatura, a prema jugu će objekt biti ostakljen i vrlo ugodan za život. Sve sam sama projektirala, a u gradnji mi pomažu prijatelji iz Zagreba i stanovnici ekosela u Blatuši. Najteži fizički radovi su pri kraju, postavljeni su noseći drveni stupovi, a slijedi izgradnja krova, i to od zemlje, pa će sve zajedno biti poput velikog trapa – objašnjava Gordana. Njezina kćerkica Dara aktivno sudjeluje u gradnji kuće i raduje se svakom novom obliku koji poprima njihov novi dom. – Mnogi su moju odluku da živim s prirodom primili u čudu i nevjerici, ali kada su me posjetili ovdje, u zaštićenom prirodnom biološkom rezervatu, shvatili su moje razloge. Oni zasad nemaju dovoljno hrabrosti za takvu odluku, no vremenom će nas u Blatuši biti sve više – ističe Gordana. Stanovnici ekosela u Blatuši pripremaju se za zimu, jesenski plodovi su ubrani, voće i povrće spremljeno je u velike podzemne ostave, drva su složena i nitko se ondje ne boji studeni.
Jedini izlaz za čovječanstvo
Već nekoliko godina u tom naselju živi Robert Šenk, profesor glazbe, jedan od inicijatora doseljavanja u Blatušu. – Potpuno smo se stopili s prirodom, koju ne eksploatiramo, već je kreiramo i koristimo njene blagodati. Svakodnevno naše ekoselo posjećuju ljudi iz zemlje i inozemstva, zanimaju se za naša iskustva, a mi im ovdje organiziramo tečajeve iz raznih područja ekološke znanosti koje vode priznati naši i svjetski stručnjaci. Vjerujemo da su promjena svijesti i ovakav način života jedini izlaz za čovječanstvo koje sve više srlja u propast zanemarujući prirodu – smatra Šenk.