NATO nije dobrotvorna organizacija ili jednosmjerno sigurnosno jamstvo, NATO je vitalni multiplikator snage koji omogućuje Sjedinjenim Američkim Državama da projiciraju moć, štite svoje gospodarstvo i podijele ogroman teret globalnog liderstva na načine na koje bi bilo nemoguće, ili preskupo, to postići samostalno - poručuje se u otvorenom pismu koje je potpisalo osmero bivših američkih veleposlanika pri NATO-u i osmero bivših vrhovnih zapovjednika savezničkih snaga (SACEUR). Pismo ima snažnu poruku apeliranja na zdrav razum i vrednovanje NATO-a kao saveza u očima Amerikanaca, čiji predsjednik Donald Trump često govori o NATO-u kao nečemu što je loše za njega i za Ameriku. Pismo je objavljeno između važnog sastanka ministara obrane NATO-a ranije ovoga tjedna i Minhenske sigurnosne konferencije ovoga vikenda. Na ministarskom sastanku u sjedištu saveza u Bruxellesu Ameriku je predstavljao podtajnik Elbridge Colby, treći najviše rangirani dužnosnik Pentagona, koji je govorio o potrebi stvaranja nove verzije NATO-a, “NATO 3.0”, dok će na konferenciji u Muenchenu SAD predstavljati šef diplomacije Marco Rubio.
Podtajnik u američkom Ministarstvu rata (donedavno Ministarstvu obrane) u svom je govoru rekao da “ovo nije povlačenje iz Europe”, ali da Europa mora preuzeti primarnu odgovornost za svoju konvencionalnu obranu. Amerikanci će “nastaviti pružati snagu nuklearnog odvraćanja” kao nuklearnu obranu Europe, ali “nastavit ćemo, uz puno poštovanja, ali čvrsto i uporno, vršiti pritisak s ciljem preraspodjele uloga i tereta unutar Saveza”, rekao je gospodin Colby. Američko smanjenje pružanja konvencionalne obrane Europe događat će se postupno, ne preko noći, dodao je, ali događat će se neumoljivo. Njegov govor može se smatrati programatskom porukom Trumpove administracije o tome kako vidi budućnost NATO-a.
Prva verzija NATO-a, “NATO 1.0”, postojala je tijekom Hladnog rata, druga verzija, “NATO 2.0”, bila je okrenuta prema vanjskim operacijama i obrani “liberalnog internacionalističkog načina razmišljanja o ‘međunarodnom poretku utemeljenom na pravilima’”, rekao je američki dužnosnik i zaključio: “Sada postoji zajedničko shvaćanje da pristup tipičan za ‘NATO 2.0’, u kojem su Sjedinjene Države osiguravale ogroman udio visokokvalitetne vojne moći za obranu Europe, dok su europski saveznici općenito trošili relativno malo na obranu, više nije bio održiv. Potreban je ‘NATO 3.0’, nešto puno bliže ‘NATO-u 1.0’, nego pristupu koji je postojao posljednjih 35 godina”. Mjerilo ozbiljnosti europskih saveznika, po kojem će Amerikanci mjeriti vrijednost NATO-a, bit će “mogu li se europske snage boriti, održati i pobijediti u scenarijima koji su najvažniji za obranu Saveza”, rekao je predstavnik Ministarstva rata na NATO-ovom okupljanju svih ministara obrane. Hrvatsku je ondje predstavljao ministar Ivan Anušić, koji je u izjavi novinarima govorio o tome kako se na sastanku vidjela velika razina zajedništva zemalja NATO-a.
To je politički kontekst u kojemu su praktički svi američki veleposlanici i saveznički zapovjednici iz ovog stoljeća imali potrebu u otvorenom pismu apelirati na ispravno shvaćanje vrijednosti NATO-a za Amerikance, kojima se često iz Trumpove administracije servira interpretacija da nezahvalni europski saveznici vrlo jeftino ili čak potpuno besplatno koriste američku dobru volju koja im pruža sigurnosnu zaštitu na njihovu kontinentu. S tom i takvom interpretacijom polemizira otvoreno pismo, nabrajajući čvrste argumente.
“Mi (potpisnici, op.a.) smo iskusili pravu vrijednost Saveza. Snažan NATO pojačava odvraćanje u transatlantskoj regiji i omogućuje SAD-u da osigura sigurnost u drugim globalnim regijama. Zbog naše buduće sigurnosti, ključno je da Amerikanci prepoznaju vrijednost NATO-a za našu sigurnost i osiguraju njegovu vitalnost u desetljećima koja dolaze. SAD ne održava vojnu prisutnost u Europi samo kako bismo zaštitili Europljane; SAD to čini kako bi zaštitio američke interese. NATO osigurava pravnu i fizičku infrastrukturu za djelovanje Sjedinjenih Država diljem svijeta”, kaže se u pismu i dodaje kako bi bilateralna alternativa jednom multilateralnom savezu kakav je NATO bila skuplja, kompliciranija i nestabilnija jer bi Amerikanci morali imati bilateralne sporazume (SOFA) s desetak zemalja u kojima imaju mrežu vojnih baza u Europi. Ta mreža baza služi kao “odskočna daska” za američke vojne operacije u Africi, Srednjem Istoku i Središnjoj Aziji, objašnjava se u pismu i podsjeća na to da je “u vojnim operacijama geografija važna, a Europa je kontinent koji je najbliži globalnim žarišnim točkama gdje se američki interesi mogu dovesti u pitanje”. A to je samo jedan aspekt vrijednosti NATO-a za SAD, aspekt projiciranja globalne moći. Pismo potom prelazi na aspekt raspodjele tereta u vojnim operacijama.
“Iako se rasprava u SAD-u često usredotočuje na to tko koliko troši na obranu, izraženo u obliku postotaka nacionalnog BDP-a, prava vrijednost NATO-a leži u korištenju neameričkih resursa za potporu američkim sigurnosnim ciljevima”, kažu potpisnici i podsjećaju na solidarnost saveznika s Amerikom nakon 9/11, u operacijama u Afganistanu, na povećanje izdvajanja europskih zemalja za obranu, i na činjenicu da nitko nema takvu stratešku prednost kakvu Amerika ima kad ima saveznike s kojima može graditi interoperabilnu i uvježbanu koaliciju vojnika spremnih za bilo kakvu koalicijsku zadaću u budućnosti. Da nema NATO-a, Amerikanci bi morali povećati svoja vojna izdvajanja za 100-200 milijardi dolara godišnje kako bi popunili sigurnosni vakuum koji bi se pojavio u fragmentiranoj Europi, dodaje se u pismu. Potom se također podsjeća na vrijednost NATO-a u jamčenju otvorenosti i stabilnosti globalnih trgovinskih ruta koje idu preko Atlanskog oceana, kao i na vrijednost NATO-a u sprečavanju ponavljanja kontinentalnih i svjetskih ratova kao Prvog i Drugog, ali i na vrijednost saveza u formiranju i postojanju zajedničkog stava prema Kini.
“NATO pruža ‘globalni živčani sustav’ za američku obavještajnu zajednicu”, kaže se još u pismu i objašnjava: “Sjedinjene Države imaju koristi od specijaliziranih, lokalnih obavještajnih mreža 31 saveznika. Bilo da se radi o praćenju aktivnosti ruskih podmornica u Sjevernom moru, ekstremističkih pokreta u sjevernoj Africi ili novih kibernetičkih prijetnji, NATO Sjedinjenim Državama pruža ‘spojeni’ obavještajni proizvod koji ne bi mogle same replicirati”.
Na koncu, pismo podsjeća da bi povlačenje Amerike iz NATO-a bilo skupo i u stvarnim troškovima, a ne samo u rušenju povjerenja koje je Amerika pomno desetljećima gradila među saveznicima. Alternativa NATO-u za Ameriku bi bila skuplja, rizičnija, s manje američkog utjecaja i manje legitimiteta za neke američke akcije koje bi bile percipirane kao unilateralne umjesto kao akcije s međunarodnim mandatom.
“NATO nije čin američke velikodušnosti. To je strateški dogovor koji osigurava da Sjedinjene Države ostanu najmoćnija i ekonomski najsigurnija nacija na svijetu, uz plaćanje samo dijelića cijene koju bi plaćale kad bi samostalno djelovale. Američki saveznici su najveća geostrateška prednost Amerike. Rusija i Kina, unatoč svojim naporima da se usklade s drugim nacijama poput Sjeverne Koreje i Irana, jednostavno nemaju ništa usporedivo”, zaključuje se u pismu.
Kao u najboljim danima neke druge Amerike. Visoki dužnosnik Pentagona, Elbridge Colby, poručio je europskim ministrima obrane u Bruxellesu da moraju ojačati svoje borbene sposobnosti i preuzeti vodeću ulogu u obrani kontinenta od ruske prijetnje. Colby, utjecajni podtajnik za strategiju, najavio je da će SAD smanjiti svoje konvencionalne snage u Europi. Jedan od glavnih zagovornika preusmjeravanja američke vojne pažnje iz Europe unutar Trumpove administracije, objasnio je da su "najvažniji" interesi SAD-a odvraćanje Kine te situacija na američkom kontinentu. SAD će nastaviti pružati "prošireno nuklearno odvraćanje" a američke će snage, kojih je u Europi trenutno oko 85.000, biti raspoređene "na ograničeniji i usmjereniji način". Colbyjev istup dolazi u trenutku dok se pokušavaju smiriti tenzije nastale prošlog mjeseca nakon što je Donald Trump od Danske tražio da preda Grenland, pri čemu je Bijela kuća povremeno davala naslutiti da ne bi isključila ni vojnu silu. Ostaje nejasno kako će SAD smanjiti svoje konvencionalne snage u Europi i tako, prema njemu, ojačati NATO savez?