Ako nam ne može pomoći, ne bi mi onda rekao da dođem sutra

Da je bivši predsjednik Stjepan Mesić, blago rečeno, imao dovoljno dobrih saznanja o nakani petorice prijatelja osuđenog ratnog zločinca Branimira Glavaša da podmite suce Vrhovnog suda zbog njegove blaže kazne, dalo se naslutiti u utorak nakon nastavka suđenja osječkom poduzetniku Dragi Tadiću.

Sastanak u Grškovićevoj

On je jedini na optuženičkoj klupi zagrebačkog Županijskog suda jer su ostali suoptuženici priznali krivnju i nagodili se s USKOK-om. U utorak je nastavljeno preslušavanje snimljenih telefonskih razgovora optuženika i njihovih pomagača pa su tako reproducirani i razgovori splitskog poduzetnika Srećka Jurišića i svjedoka Renata Obranovića, inače Mesićeva zeta.

Njih dvojica razgovarali su potkraj srpnja 2010. godine kada je u javnost izbila afera Vrhovni sud, a njezini sudionici shvatili da su pod “mjerama” pa su novinarka Sanja Marketić i član HDSSB-a Ivan Drmić lažno prijavili policiji da je nepoznata osoba od njih tražila mito zbog Glavaševa slučaja. Jurišić u to vrijeme zove Obranovića te je iz njihova razgovora, bez obzira na to što govore kratko i u šiframa, jasno kako poduzetnik želi da mu Obranović dogovori sastanak s Mesićem, ne navodeći njegovo ime. Jurišić traži da vidi bivšeg predsjednika da dogovore kako će Marketić i Drmić povući kaznene prijave te da se čitava stvar “ispegla”. Zbog toga Obranović zove Jurišića.

– Jesi večeras u Zagrebu? - pita Obranović.

– Da, prošao sam Šibenik, potvrđuje Jurišić.

– Sutra računaj na sastanak u 10.15 sati.

– Dobro.

– Rekao je da te mora vidjeti, uletio sam mu doslovno na tri minute, nije u Zagrebu, otišao je na put. Nisam mu ni stigao ono ostaviti.

– Dobro, ponovit ćemo onda čitavu lekciju.

O svome razgovoru s Mesićevim zetom Jurišić obavještava i Tadića, a iz njihova je razgovora jasno da su uplašeni kako ne bi imali problema zbog nečega što su, prema njihovu uvjerenju, skrivili Marketić i Drmić.

Podnijela raport Glavašu

– Ako nam ne može pomoći, ne bi mi onda rekao da dođem sutra – kaže Jurišić.

– Tako je – uzvraća Tadić.

– Ne znam što da mu o svemu kažem.

– Treba mu reći da pokopa ovog do groba.

– Ovo dvoje me direktno zanima jer su mi najviše nanijeli štetu.

Jurišićev i Tadićev razgovor završava zaključkom što Mesiću treba reći, a Jurišić ovako završava dijalog: “Ako meni stari odradi onako kako mislim, onda mi mogu popušit’ k....” Iz prijašnje komunikacije Marketićeve i Glavaša proizlazi da mu je spominjala Mesića. Tako ga nakon povratka iz Zagreba, prije nego što se saznalo da im prisluškuju telefone, u šiframa izvještava da su bili kod Mesića, ali mu ne spominje ime, da je informiran o svemu, da je išao pitati što je s time, ali da mu nisu znali točno reći.