Na svečanosti otvorenja Europskog tjedna sporta, koji je organiziralo Ministarstvo turizma i sporta, među elitnim hrvatskim sportašima koji su došli poticati građane na tjelovježbu vidjeli smo i slalomsku pobjednicu Svjetskog kupa Zrinku Ljutić. Kako to obično biva sa skijašima, ni Zrinke u ljetnim mjesecima nije bilo u javnosti, jer sezona u njezinu sportu traje između listopada i travnja pa su mjeseci između svibnja i rujna posvećeni kraćem odmoru i pripremama za novu sezonu. Sa svojim timom, u kojem je i njezin i otac (i trener) Amir Ljutić, Zrinka je četiri tjedna provela u Argentini, u Ushuaiju.
– Zadovoljna sam cijelim ovoljetnim pripremama, naročito s tim dijelom odrađenim u Argentini. Ondje je možda jedan dan bilo da su bili loši uvjeti za trening. Staze su razne tako da sam i superveleslalom trenirala. Rekla bih da je veleslalom na dobroj razini, u slalomu sam nešto htjela popravljati pa se tu još tražim, no imam još puno vremena do prve slalomske utrke.
Što je još naša najbolja skijašica radila ovoga ljeta, osim tih priprema u Argentini?
– Bila sam dosta vremena u Zagrebu. Oko dva mjeseca tu sam radila na kondiciji intenzivno. Tjelesno sam ojačala, radila sam na nekim deficitima i osjetim da to mogu prenijeti na snijeg. Očekujem da ću biti stabilnija na stazi.
Koliko je važna snaga u alpskom skijanju?
– Važno je tu snagu iz teretane prenijeti na skije jer u pitanju je jako specifičan sport i treba tu puno osjećaja i mekoće da sve radite u sinergiji. Ako u teretani dignem 140 kilograma, ali to ne mogu prenijeti na skije, snaga može biti kontraproduktivna.
Koliki su njezini osobni rekordi iz teretane?
– Hajdemo reći da je čučanj 140 kilograma. Bench press manje radim, on je negdje 70 kilograma.
Jesu li ova dva mjeseca najviše što je bila u Zagrebu u kontinuitetu?
– Da, to je najviše ove godine.
Planovi predviđaju odlazak na treninge u dvoranu.
– Idem u dvoranu, u Litvu, malo brusiti slalom, a onda slijede završne pripreme negdje na ledenjacima, prije Söldena i otvaranja sezone.
Koliko se posla može napraviti u dvorani?
– Može se dosta po pitanju slaloma jer je jako velika frekvencija ponavljanja pa napravim jako puno rundi u kratkom vremenu. I uvjeti su konstantni, tako da mogu imati dva treninga dnevno, što na ledenjacima nemam. A u dvorani mogu ujutro odraditi dva sata i još popodne dva sata.
Koliko uopće ima dvorana takve vrste u Europi?
– Ima ih dosta. Ima ih u Njemačkoj, Francuskoj i Belgiji. I ovo u Litvi, kamo ja sada idem.
Što kaže na ideju skijanja u Dubaiju, u dvorani koja se nalazi u sklopu Mall of Emirates, najvećeg zatvorenog trgovačkog centra izvan Sjeverne Amerike?
– Meni to nije privlačno, no za neki grad koji nema takvu klimu da se ondje može skijati, zašto ne? Da netko ima priliku barem upoznati se sa sportom i povremeno se rekreirati.
Olimpijska je godina. Donosi li to išta drukčije misli o njezinu pripremnom razdoblju nego obično?
– Trenutačno ne razmišljam puno o tome, no svi znamo kako se ciklusi planiraju. A rade se na četiri godine pa se osjeća da je to završna godina jednog ciklusa i da je više brušenje detalja nego što se radi baza. No, opet, ja sam još u razvoju, probat ću napraviti najviše što mogu da izbrusim te neke detalje da treniram, jer ne mogu previše reducirati volumen treninga.
Kako se to radi u skijanju? Kako se nivelira sportska forma baš za taj olimpijski tjedan?
– Ja bih rekla da najbolji sportaši to mogu. Dakako, za to su potrebne godine iskustva, poznavanje sebe, pri čemu treba biti jako pedantan i točan u svemu. U sportu kao što je skijanje dosta je otežano jer je ovo sport pun nepredvidivih vanjskih čimbenika. Teško je u skijanju odveć kalkulirati po tom pitanju. Priroda sporta to ne dopušta. Nekad se uspije napraviti do određene razine, ali onda je jedan dio prazan prostor koji možete premostiti ako ste stvarno nadmoćni. I to je cilj u skijanju, biti toliko dobar da i u lošem danu možete pobijediti.
A kako je Zrinka pobjednica Svjetskog kupa u slalomu, ona je i najozbiljnija kandidatkinja za sportašicu godine. I u izboru Hrvatskog olimpijskog odbora i kod Sportskog saveza grada Zagreba. Doduše, u nacionalnom izboru ovog časa ima jednu ozbiljnu konkurenticu pa smo je pitali zna li možda tko bi to mogao biti. Dakako, ako netko ne postane svjetskom prvakinjom u sportovima poput karatea i tekvondoa, kojima Svjetsko prvenstvo tek predstoji.
– Ha, znam. To je moja sestrična Lara Cvjetko, koja je doprvakinja svijeta u džudu.
Kakav je to osjećaj da su dvije sestrične, ovog časa, u najužoj konkurenciji za sportašicu godine?
– Ma lijepo je to. Koja god bi od nas to osvojila, uvažavajući mogućnost da bude još konkurentica, nitko se neće moći osjećati zakinuto.