Zločesti dečki našeg nogometa Rebić i Livaja opet proigrali

Trebali su biti novi Šuker i Bokšić hrvatskog nogometa. U to su vjerovali oni koji su ih vodili u mlađim selekcijama.

– Imamo dva napadača za koje će čuti Europa i svijet – nije dvojio Zoran Vulić. I nije bio jedini koji je u to vjerovao.

Tadašnji izbornik Igor Štimac čuo je kolege iz struke, Marka Livaju je u jesen 2012. pozvao u reprezentaciju za ogled sa selekcijom 1. HNL, a Antu Rebića u kolovozu 2013. za prijateljsku utakmicu s Lihtenštajnom (3:2), u kojoj je mladi napadač i zabio.Bilo je to prije četiri godine. No u međuvremenu su na putu prema očekivanoj slavi Rebić i mjesec dana stariji Livaja očito negdje krivo skrenuli.

I sada moraju nadoknaditi propušteno. Bili su osovina različitih selekcija mladih reprezentacija, budućnost im je bila izvjesna, ali postali su pravi nogometni nomadi, nigdje se nisu zadržali dovoljno dugo da ostave trag. S 24 gotovo su postali otpisani, jedni od onih koji nikada nisu ostvarili svoj potencijal.

Ptica selica

Zločesti dečko hrvatskog nogometa Marko Livaja ljetos je potpisao za osmi klub u profesionalnoj karijeri. Nakon mlađih kategorija Dinama i Hajduka, milanskog Intera, Lugana, Cesene, Atalante, Rubina iz Kazanja, Empolija i Las Palmasa, Livaja će sezonu provesti na posudbi u grčkom AEK-u koji će iduće ljeto za 1,8 milijuna eura moći i otkupiti njegov ugovor.

Ništa manje kofere nije pakirao ni Ante Rebić, ali isto kao i u Livajinu slučaju, CV mu je bogat klubovima, ali siromašan golovima. Otkako je u ljeto 2013. iz Splita za 4,5 milijuna eura transferiran u Fiorentinu, svako ljeto mijenjao je sredinu i odlazio s posudbe na posudbu.

U četiri godine nosio je dresove čak pet klubova. Ovo ljeto bili su na raskrižju, nisu smjeli pogriješiti u izboru kluba jer od još jedne promašene sezone teško bi se oporavili. Ali Ante Rebić i Marko Livaja izabrali su – dobro!

Ante Rebić bio je jedan od miljenika Nike Kovača još dok je vodio mladu reprezentaciju. Kasnije ga je Niko povukao i u A selekciju kada ju je preuzeo od Igora Štimca. Dobio je Rebić minute u obje utakmice dodatnih kvalifikacija za SP 2014. protiv Islanda, igrao u sve tri utakmice na SP-u, gdje je nakon Kovačića bio najmlađi u momčadi, ali od Brazila u iduće tri godine odigrao je još samo tri utakmice za reprezentaciju.

Posljednju još u lipnju 2015. protiv Italije u kvalifikacijama za EP. U međuvremenu ga je Fiorentina slala na posudbe, prvo u RB Leipzig (koji je tada bio drugoligaš), pa u Veronu, dok naposljetku sreću nije pronašao u Eintrachtu iz Frankfurta, kod trenera koji ga je poznavao u dušu, Nike Kovača.

Prošle sezone odigrao je 24 utakmice u Bundesligi, 16 kao starter, i zabio dva gola te se vratio u Fiorentinu na početku ljeta. Poučen lanjskim iskustvom, Niko Kovač i ovog je ljeta doveo Rebića na posudbu, sada s mogućnošću otkupa ugovora u lipnju.

– Pokazao je prošle sezone da nam može koristiti – objasnio je Kovač odluku.

U posljednja tri kola Eintracht je osvojio šest bodova uz dva gola mladog Hrvata. Nikad u karijeri Rebić nije imao takav učinak u tako ranom dijelu sezone. Uz Francuza Sébastiena Hallera, također strijelca dva gola, prvi je strijelac momčadi koja se trenutačno nalazi samo na bod od mjesta koje vodi u Europu.

Posljedično, i vrijednost na tržištu krenula mu je uzlaznom putanjom, i to nakon što je od jeseni 2013. neprekidno padala. Prošle godine u ovo vrijeme Rebić je na tržištu vrijedio samo 900.000 eura, a danas je njegova vrijednost već 2,5 milijuna eura, s tendencijom rasta.

Kovač preodgajao Rebića

Koliko je Rebićev odnos s Kovačem dobar, toliko je Kovačev odnos s Markom Livajom loš. Livaju su u prošlosti skupo koštale bubice zbog kojih su ga mnogi smatrali hrvatskim Marijem Balotellijem. Imao je problema u mladoj reprezentaciji za vrijeme izbornikovanja Nike Kovača koji ga je izbacio iz mlade nacionalne vrste.

– Zvao sam ga, nisam ga dobio, poslao sam mu SMS, nije mi odgovorio. Očekivao sam od njega, kao i od svih igrača, da se jave kad imaju pitanja i probleme; on to nije učinio i neće igrati u reprezentaciji dok sam ja izbornik – sipao je Kovač gorčinu u ljeto 2013.

Ta je svađa za posljedicu imala i brisanje Livaje sa Štimčeva popisa za Lihtenštajn. U Atalanti je precrtan nakon što su se namnožili incidenti, od tučnjave sa suigračem na treningu pa do neposluha treneru kada je odbio istrčati na zagrijavanje protiv Udinesea.

U Empoliju je na utakmici protiv Frosinonea, nezadovoljan odlukom trenera da ga ne uvede u igru, demonstrativno otišao u svlačionicu. I zato je epizoda u Las Palmasu, barem njezina prva polovina, izgledala idilično. Sezonu je završio sa sedam golova, ali i s crvenim kartonom svega tri minute nakon što je ušao u igru i suspenzijom od pet utakmica zbog napada na suca. Nakon svega nova selidba bila je izvjesna.

U AEK-u mu je pripao “kraljevski broj”, desetka, ali i nova uloga u momčadi. Trener, Španjolac Manolo Jiménez, Livaju ne vidi kao napadača, već kao razigravača. U njegovim taktičkim zamislima Hrvat je polušpica iza grčkog reprezentativca Lazarosa Christodoulopoulosa ili Argentinca Sergija Arauja, koji je poput Livaje na posudbi iz Las Palmasa.

I za sada to funkcionira odlično. U Europskoj ligi Livaja je s dva gola donio bod protiv bečke Austrije, dok su u grčkom prvenstvu tri asistencije bile Livajin doprinos liderskoj poziciji AEK-a. Manolo Jiménez je zadovoljan, a Grci oduševljeni. Prošle su 23 godine otkako su žuto-crni posljednji put osvojili naslov prvaka, a mediji skloni AEK-u Livaju su uvrstili među četiri AEK-ova “sveca” (uz Arauja, Mantalosa i Christodoulopoulosa) koji bi napokon trebali prekinuti sedmogodišnju dominaciju Olympiacosa i klubu donijeti 12. titulu.

Poslije godina traženja očito je pronašao pravu sredinu za svoj temperament. Bundesliga i grčka Superliga ih slave, Rebić i Livaja napokon su vratili karijere na pravi kolosijek.