U trenucima dok Hrvatska slavi plasman na SP, paradoksalno zvuči činjenica kako Zlatko Dalić, unatoč kolosalnom uspjehu, još nije svladao najzahtjevniju dionicu svoga izborničkoga mandata.
Naime, Zlatko ‘Livanjski’, koji je čak tri puta morao polagati prijemni kod Šukera, i odradio je to besprijekorno, unatoč svojoj stručnoj izvrsnosti, potkrijepljenoj opipljivim rezulatskim učinkom, u HNS-u je već obilježen kao nepredvidljivi solo-igrač, čovjek izvan sustava, čiji potezi, odnosno odabir igrača i suradnika, neće biti usklađeni s ‘bazom’.
Tako se Dalić u startu stavlja u nezavidnu poziciju kakvu je svojedobno držao još jedan principijelni Livnjak, Niko Kovač: bit će opjevani heroj navijačkog puka, ali i trn u oku vladara nogometa, nekoga tko povlači sve konce u pozadini. Onoga koji je za izbornika želio – Bilića.
Dakle, Dalić će biti sve suprotno od onoga što su predstavljali Štimac i Čačić, koje je u sedlu, dok su imali rezultat, držao njihov kompromisni iracionalizam. Kod Dalića u momčadi neće biti raznih ‘Halilovića’, ‘Sammira’, ‘Radoševića’ ili ‘Pivarića’, pa ni Benkovića i More, sve dok on ne bude smatrao da su to zaista zaslužili. Pozdravljamo tu uzvišenu i ambicioznu ideju izborničke neovisnosti, ali ona će Daliću biti i te kako težak teret.
Hrvatska se plasirala na SP, i to je doseg kojemu treba od srca zapljeskati, ali pritom zadržati odmjerenost, suspregnuti euforiju, pa zašto ne i nanizati nekoliko retoričkih: naime, što kad se heroji Pireja sutra raziđu i kad se iskapi i posljednji decilitar slavljeničkog pjenušca?
Hoće li ulazak u kremu svjetskog nogometa i silni Fifini milijuni značiti i početak procvata hrvatskog nogometa? Hoće li se prvoligaška lopta i dalje koprcati u blatu, hoćemo li u 1. HNL i dalje gledati sudačke komedije, slušati prepucavanja klupskih čelnika, svjedočiti huliganskim ispadima, govorima mržnje, sablažnjavati se nad blokiranim klupskim računima i gladnim nogometašima? Prvi korak ozdravljenja?
Za početak pronađite predsjednika saveza koji se neće samo kititi uspjesima vatrenih i od problema koji tište nogomet bježati preko ‘bare’. Nego se s njima odlučno uhvatiti ukoštac.