Legendarni hrvatski nogometaš Drago Vabec vratio se u Bretanju kako bi uveličao proslavu 75. obljetnice svog bivšeg kluba, Stade Brestoisa. Dočekan je ovacijama tisuća navijača, a svečarski dan zaključen je spektakularnim derbijem protiv Rennesa u kojem je, nažalost, njegova momčad izgubila u pravoj golijadi.
Kada se istinska legenda vrati kući, vrijeme stane. Za navijače Stade Brestoisa, malenog kluba sa samog kraja zemlje, iz francuskog Finistèrea, subota 4. travnja 2026. bila je dan ispunjen čistom emocijom. U grad je, povodom velike proslave 75. rođendana kluba, stigao Drago Vabec, čovjek kojeg i danas, više od četrdeset godina nakon odlaska, smatraju najvećim igračem u povijesti. Iako je od njegova posljednjeg posjeta prošlo osam godina, činilo se kao da nikada nije ni otišao. Proslavljeni hrvatski nogometaš, rođen iste 1950. godine kada je i klub osnovan, kročio je na moderni, hibridni travnjak stadiona Francis-Le Blé uz smiješak i komentar na prepoznatljivom slavenskom naglasku:
- Puno se toga promijenilo, sada imate dobar teren.
Dočekan je kao božanstvo, kao simbol jedne romantične ere kada je s brojem 11 na leđima činio čuda i uveo Brest u prvoligaško društvo, postavši prva istinska zvijezda kluba. Cijeli grad živio je za taj trenutak, a svečarski program koji je klub pripremio bio je dostojan kraljevskog dočeka.
Već od jutarnjih sati bilo je jasno da ovo nije običan dan. Ispred službene klupske trgovine stvorio se red kakav se ne pamti. Stotine navijača strpljivo su čekale kako bi dobile potpis od svog idola na primjerak knjige "Drago Vabec, idol Armoricainea", koju je napisao Johann Le Roux. Voditelj dućana kasnije je priznao da je gužva bila veća nego prilikom predstavljanja cijele momčadi na početku sezone, što dovoljno govori o Vabecovom statusu u Brestu. Sijeda kosa i brkovi nisu sakrili prepoznatljivu figuru 75 godišnjaka koji, kako sam kaže, i danas zaigra nogomet unatoč bolovima u stopalima. Topli susreti sa starim prijateljima, poput zagrljaja s bivšim suigračem Yvonom Le Rouxom, oživjeli su uspomene.
- Sjećaš se kako smo prije treninga uvijek išli na kavicu u ulici Michelet?, pitao ga je Vabec, a Le Roux je s divljenjem potvrdio:
- On je najbolji igrač s kojim sam ikad igrao. Znao je sve! Desna, lijeva noga, dribling tako brz da ako ga ne bi uhvatio prije nego se okrene, loptu više ne bi vidio. Bio je pobjednik, borac.
Atmosfera se s gradskih ulica preselila na tribine stadiona Francis-Le Blé, koje su bile obojene u crveno i bijelo zahvaljujući deset tisuća majica podijeljenih navijačima, replika dresova iz 1950. godine. Cijeli dan bio je ispunjen svečarskim događajima: od nastupa tradicionalnog bretonskog sastava Bagad de Kemper, preko uručenja uokvirenog dresa Hugu Magnettiiju za 200. nastup, do dodjele trofeja Ludovicu Ajorqueu za igrača mjeseca. Posebnu počast dobilo je i 22 pretplatnika rođenih 1950. godine, koji su formirali počasni špalir za igrače. Prije početka utakmice održana je i minuta šutnje za nedavno preminulog Joëla Henryja, Vabecovog suigrača iz osamdesetih. Vrhunac je uslijedio kada je na centar, u pratnji sedmogodišnje djevojčice Lune iz udruge "Mali prinčevi", izašao upravo Drago Vabec kako bi izveo počasni početni udarac. Cijeli stadion ustao je na noge i ovacijama pozdravio čovjeka koji je zauvijek obilježio njihov klub.
- Bio sam jedini stranac kojeg su zvali na ovu proslavu. Igralo je u Brestu puno stranaca, ali nisu nikoga zvali. Čak nisu zvali ni neke domaće igrače koji su obilježili klub svojim igrama. Bio sam sa suprugom i zaista smo uživali dva dana. A onda povratak kući i tužna vijest. Otišao je Srečko Bogdan. To mi je već sedmi, osmi prijatelj koji je prerano napustio ovozemaljski svijet. Jako sam tužan. Zahvaljujući zajedničkom prijatelju prvi sam saznao da nema više Čečija. Znam da je bio bolestan, nije mogao doći ni na Plavu noć u Čakovcu. Ali ovako nešto nisam očekivao – rekao je Vabec.
Njegova ostavština u Brestu je nemjerljiva. U četiri sezone, od 1979. do 1983., postigao je 60 golova, od čega 46 u Prvoj ligi, te je bio ključan čovjek u etabliranju kluba u eliti. Koliko je dubok trag ostavio, najbolje potvrđuje anketa uglednog lista Ouest-France uoči obljetnice. Navijači su birali idealnu jedanaestoricu svih vremena, a na poziciji lijevog krila Vabec je osvojio više od 50 posto glasova, ostavivši iza sebe svjetske zvijezde poput Francka Ribéryja (23 posto) i Davida Ginole (20 posto). Jacky Le Gall, klupska "hodajuća enciklopedija", sažeo je njegov značaj: Bio je prva zvijezda koju smo imali. Kada smo ga doveli iz Zagreba, nismo ga dobro poznavali. Ovdje smo ga otkrili i bio je izvanredan. Vjerujem da je za sve koji su tada dolazili na utakmice on bio najbolji. Kasnije je došao Cabañas, ali Vabec je najbolje utjelovio duh kluba.
Kada je lopta konačno krenula s centra, svečarski dekor pretvorio se u kulisu za ludi bretonski derbi protiv Rennesa. Utakmica je bila pravi vatromet golova i preokreta, no na kraju je pokvarila rođendansku zabavu. Bilo je 4:3 za goste. Unatoč porazu, Vabec je iz Francuske otišao sretan i ponosan. Iz svoje rodne Hrvatske, kako kaže, redovito prati rezultate "crveno-bijelih", ali ne onih s kockicama, već onih iz Bresta.
- Pratim ih, ponekad gledam utakmice uživo na mobitelu. Čestitam im na svemu što su postigli, posebno na plasmanu u Ligu prvaka prošle sezone. To je velika stvar za Brest, koji je postao puno veći klub nego u moje vrijeme - rekao je Vabec, aludirajući na povijesni uspjeh kluba koji s jednim od najmanjih budžeta u ligi prkosi velikanima poput PSG-a i Monaca.
Dok je gledao utakmicu s tribine koja i danas nosi njegovo neslužbeno ime, "tribina Drage Vabeca", prisjetio se dana kada je Brest bio samo mali, simpatični klub s kraja svijeta. Danas je to klub koji je igrao protiv europskih divova. Obećao je da će se vratiti ponovno, za 80. rođendan. A za one koji sumnjaju u to, navijači Bresta imaju jednostavan odgovor - Drago je besmrtan.