U predvorju hotela čestitali smo Marijanu Vlaku: "Čestitamo, treneru". Vlak je samo odmahnuo glavom "Baš!". Nije mu bilo do smijeha i veselja. Vjerojatno ni čašu šampanjca nije popio. Naslijedio je Branka Ivankovića u najtežem trenutku, prije utakmice svih utakmica.
- Sve se dogodilo preko noći, no kako je pred nama velika utakmica za samo nekoliko sati, nećemo se vraćati na to što je bilo, pravi posao me tek čeka. Želim da Dinamo pobijedi Spartak, momčad koja nema sjajne rezultate, ali ima dugu tradiciju. Pozivam navijače da nas dođu podržati.
U njegovo je vrijeme Dinamo igrao najljepši nogomet. Misli se na doba kada je s Dinamom igrao u Ligi prvaka. Danas, kako svi znamo, to nije tako. Plavima nedostaje mobilnosti, agresivnosti, odgovorsnosti, treba im i dobra psihička priprema.
Marijan Vlak i Zoran Mamić, video: S. Hebar
- Nisam čarobnjak. Mnogo je utakmica, a malo vremena. Ono što mogu obećati je da ću tražiti discpilinu i agresiju. Ako taj dio podignemo na višu razinu, imat ćemo veliki plus. Dečki moraju vjerovati da možemo pobijediti Spartak, u tome je ključ. Problema će naravno biti.
I on je čitao kako igrači igraju privatne utakmice, no to, kako tvrdi, namjerava "regulirati". Neće se libiti ni potjerati nekoga iz momčadi kako bi napravio reda.
- Spreman sam na drastične promjene. Treba napraviti reda, možda ću nekoga i udaljiti. Nemam s time problema i straha, ako tko bude drastično kršio disciplinu - leti.
Ima dvije dvojbe i u imenima i u sustavu. Neće moći napraviti neki veliki niz promjena. Naime, do kraja sezone samo će gurati ono što je zajedno s Ivankovićem osmislio. Nije mu lako, to i priznaje.
Kroz predvorje hotela prošetao je i Zdravko Mamić. Odradio je zajedničko fotografiranje, i onda produžio kroz vrata. Bez izjava. Dobacio je tek:
- Ne moram ja uvijek biti na pisti.
Nešto kasnije Marijana Vlaka zatekli smo ispred Dinamovog autobusa, koji je čekao igrače da ih odveze na trening. Potpuno sam, s ruksakom na leđima šetao je gore-dole, poput profesora Baltazara. Pred njime su dvije besane noći, a u ruksaku vruće kestenje. Nije lako, no upravo se na muci poznaju - junaci.