Prije nekoliko tjedana Łyskun je objavila kako napušta svoj dosadašnji klub i ukrajinsku reprezentaciju te da namjerava nastupati pod ruskom zastavom. Vijest je izazvala šok u Ukrajini, a reakcije koje su uslijedile pokazale su koliko je njezina odluka doživljena kao izdajništvo.
Riječ je o potezu koji je, osim osobne dimenzije, imao i snažnu političku težinu, osobito zato što dolazi u trenutku kada rat traje već gotovo tri godine. U zemlji koja se svakodnevno bori za svoj opstanak i identitet, takav čin shvaćen je kao prelazak granice. Iako je odlučila potražiti sportsku budućnost u Rusiji, jer smatra da će joj Rusi pružiti bolje uvjete za uspjeh, posljedice za nju bile su brze i oštre.
Ukrajinska federacija skokova u vodu prva je reagirala te je Sofiju isključila iz svih reprezentativnih selekcija, uz oduzimanje osvojenih medalja i titula. Ubrzo je reagirao i predsjednik Volodimir Zelenski, koji je službenom odlukom ukinuo državnu stipendiju dodijeljenu sportašici svega nekoliko mjeseci ranije. Njezin je slučaj uvršten među primjere sportaša koje Ukrajina smatra onima koji su joj okrenuli leđa.
Odluci se pridružio i kijevski gradonačelnik te bivši boksački prvak Vitalij Kličko, koji je ukinuo sve gradske povlastice povezane s njezinim sportskim statusom. Poruka državnog i gradskog vrha bila je jasna – u najtežim trenucima nemaju razumijevanje za one koji biraju suprotnu stranu.
Bez financijske potpore države i grada, bez statusa reprezentativke i bez priznanja koja su je nekad pratila, Łyskun se sada nalazi daleko od sjaja koji je nekoć imala.
Inače, Łyskun nije jedina javna osoba iz sporta koja je donijela odluke zbog kojih se našla na meti ukrajinskih vlasti. Među najpoznatijim primjerima "izdajnika" je bivši nogometni reprezentativac i bivši igrač Bayerna Anatolij Timoščuk. Iako nije promijenio sportsko državljanstvo, proglašen je izdajnikom jer je nakon ruske invazije ostao raditi u Rusiji i nije se jasno distancirao od rata. Zbog toga su mu oduzeta državna priznanja, a Ukrajinski nogometni savez ranije ga je sankcionirao.
Istodobno, ruski sportaši suočeni su s opsežnim međunarodnim ograničenjima. Brojnima je zabranjeno sudjelovanje na najvećim svjetskim natjecanjima, uključujući Olimpijske igre i svjetska prvenstva, dok se nekima dopušta nastup isključivo pod neutralnim obilježjima. Iako se često naglašava da sportaši nisu izravni donositelji političkih odluka, međunarodna sportska scena jasno je pokazala da rat ima posljedice i u sportu.
Sve to dodatno produbljuje razdor između dviju zemalja. Dok ukrajinski sportaši nastupaju s osjećajem da predstavljaju narod u borbi za opstanak, ruski sport ostaje izoliran i pod stalnim nadzorom. Rat je, neizbježno, sport pretvorio u još jednu arenu sukoba.
rusi su oduvijek sve krali, od teritorija, imovine ljudi pa čak i samog naziva rus/rusija koji su nekada bili naziv za današnje Ukrajince dok i to nisu rusi ukrali!