'To što radimo u Hrvatskoj je apsurdno. Duša me boli kad vidim da su Slovenci uspješniji od nas'

Za najavu današnje utakmice Hajduka i Osijeka na Poljudu, nazvao sam Ivu Smoju. U karijeri je, između ostalih, igrao za oba kluba. Dugo je u nogometu i apsolutno je logičan odabir kada su aktualne nogometne teme u pitanju.

- Gledat ću utakmicu, naravno. Bit će to utakmica dviju momčadi koje su u lošem stanju. Hajduk ima imperativ pobjede u tom susretu, posebice kada igra kod kuće. S druge strane, Osijek u ovom susretu neće imati nikakvog imperativa i bit će mu lakše igrati. Posebice s obzirom na formu u posljednjim utakmicama. Osijekova svlačionica trenutačno je malo 'protresena'. Zadnjih su tjedana dosta medijski aktivni. Momčad je na okupu i svi su zdravi, vjerojatno i motivirani za ovakvu utakmicu... - počeo je Ivo Smoje.

Koliko je taj imperativ uteg Hajduku?

- Nikoga u ligi nije lagano pobijediti. Tako će sigurno biti i protiv Osijeka, bez obzira na trenutačne omjere. Jer, u zadnje su vrijeme na Poljudu dolazile i slabije momčadi, uvjetno rečeno, pa se Hajduk mučio. Čini mi se da u zadnjih pet-šest godina Osijek ima pozitivan omjer s Hajdukom na Poljudu...

U zadnjih pet godina, odnosno, deset utakmica na Poljudu, Osijek je slavio pet puta, uz dva remija i tri poraza.

- Igrači Osijeka ne bi trebali imati straha upravo zbog te činjenice.

Kako biste ocijenili sve kada biste sumirali sve što se zadnjih nekoliko godina događa oko Osijeka?

- Pozitivni su uvjeti u kojima ti dečki rade zadnjih godina. Imaju najbolje uvjete u državi. Ostalo me, kao navijača Osijeka, nažalost ne može činiti sretnim. Osijek se mora boriti za prvaka države ili za viceprvaka. To je stvar nekakve logike. Mi trenutačno nismo pri vrhu, ne znam, to znaju neki drugi.

Kako navijački kuloari reagiraju na takve omjere kada je Osijek u pitanju?

- Imam ja doma najveće navijače Osijeka, moje sinove. Idemo na utakmice stalno. Ne možete, iz ove perspektive, kazati da Osijek ne može bolje. Morao bi bolje, to je svima jasno. Jer, to je posložen klub i ima stabilnu situaciju.

S Mađarima je stigla i nekakva financijska sigurnost, a još nema opipljive supstance?

- Nedostaje rezultat. Tim navijačima nedostaje doček u gradu, trofej, fešta. O tome se u Osijeku najčešće priča. To su ponosni navijači i ponosni ljudi. Svi smo svjesni gdje je mjesto klubu. Navijači gore od želje da Osijek dođe u vrh hrvatskog nogometa. Je li to izvedivo, druga je priča, no navijački puk sanja taj scenarij.

Što je donio talijanski trener Federico Coppitelli?

- Donio je svoju ideju, to je bilo očekivano. No, nismo vidjeli pomak na ljestvici. A trenera se najprije pita za rezultat. Isto tako, najavljen je kao trener koji će donijeti iskorak s mladim igračima, no čini mi se da se ni to nije dogodilo. Omerovića sam ja doveo i ugurao u momčad, ne razvija se Bukvić. Nestao je sa scene, a bio je najveći talent u svojoj generaciji. Ne razvija se ni Živković. Svi čeznemo za igračima koji mogu napraviti razliku prema naprijed. Često spominjani Matković je bljesnuo, no došle su neke ozljede, promjene taktičkih zamisli i pozicija utjecale su na pad forme. Talijanski je trener doveden kao da će nam otvoriti oči, a trenirao je juniore. Nije baš iz aviona vidljivo da se to događa. Drugo je što kažu u klubu, to navijače ne zanima. Oni razmišljaju samo o gotovom proizvodu.

Dobar dio hrvatskih klubova vode stranci...

- Razgovaram s našim trenerima, poštujem svakog, no žao mi je što su po strani. Prilika se daje strancima. Vjerujem da je to ljudska emocija o kojoj pričam. Jer, stalno se s našim dečkima družim na trenerskoj akademiji. Krivo mi je što naši dečki ne dobiju šansu. Posebice što je talijanski nogometni gen drugačiji od našeg u kojem tražimo ideju u igri i imaginaciju. I moj mlađi sin zna da je talijanska doktrina prije defenziva, nego kreacija. Malo je apsurdno na ovo podneblje, koje se veseli vicu u igri, dovoditi trenere koji najprije razmišljaju o obrani.

Kako vidite borbu za prvaka?

- Jedini klub koji ima stabilnu situaciju je Rijeka. Svašta se događalo zadnjih mjeseci. U Osijeku i Dinamu su nedavno smijenjeni sportski direktori, nešto ranije i u Hajduku. Takve turbulencije ostavljaju traga i na momčadi. Nije slučajno Dinamo imao problema u kupu, isto tako, nisu slučajni ni problemi u Hajduku. U Rijeci se nisu događale turbulencije takve vrste. Doveli su nekoliko dobrih igrača, Škorića i Čopa, dok im je Smolčić držao balans u momčadi. Rijeka ima još jednu prednost, a to je vrhunski stožer. To su moji sportski i nogometni prijatelji. Osim Radomira Đalovića, koji radi sjajan posao, iza njega su Davor Landeka, Igor Čagalj i Ivan Vargić. Ti dečki su oličenje poštenja i zdrave sportske priče. Igrali su u Rijeci, imaju identitet, vole taj klub, imaju posebnu emociju prema sredini. Oni su nešto što Rijeci omogućava da je malo ispred ostalih momčadi u ligi. To nije patetika, sto posto je tako. U Dinamu je, uvjetno rečeno, konfuzna situacija, postoje frakcije. Ljudi koji odlučuju u klubu, nisu iz nogometa. Za razliku od onih u Rijeci - kaže Smoje.

Kako vam izgleda HNL?

- Ukupno gledajući, nikada praćeniji. No, nedostaje kvalitete. Nedostaju nam jače niže lige koje bi gurale igrače prema naprijed i u tom razvoju. Svaki junior, nakon jedne sezone treće lige, triput je bolji nego kad tek iziđe uz omladinskog nogometa. Tragovi su vidljivi u HNL-u i kada gledamo učinak na europskoj razini. Kako god patetično zvučalo, duša me boli kada vidim da su Borac, Celje ili Olimpija uspješniji od naših klubova. Nemojte me krivo razumjeti, nemam ništa protiv uspjeha naših susjeda, niti podcjenjujem, dapače. No, mi jednostavno moramo bolje u tom smislu.

Stvaramo li dovoljno mladih igrača?

- Mladi se igrači moraju stvarati u nižim ligama. Rijetki su oni koji mogu odmah igrati u seniorskom nogometu. Na kraju dobijemo po ušima od Azerbajdžanaca, Slovaka ili Slovenaca. Ako već ispadamo tako, neka to bude onda s mladim igračima. Naravno, sve to zvuči dobro u teoriji. No, kada trener uđe u svlačionicu, ima imperativ rezultata, a mora misliti i o vlastitoj egzistenciji... - zaključio je Smoje.