'To što mi je trener radio danas bi bilo zlostavljanje. Psihički me maltretirao, a onda bi koristio ruke...'

Sve što radimo u životu ima svoju svijetlu i tamnu stranu. Pitanje je samo omjera, pri čemu se nečija uspješnost mjeri upravo u tome kakav je omjer pojavnosti onoga što blista i onoga što tu sliku zatamnjuje. Tako je i sa sportom pa i svaka medalja ima i svoju drugu stranu. Ona ne mora nužno biti tamna, ali svakako je riječ o nečemu što se pod svijetlima reflektora ne vidi i o čemu, dok slavimo uspjeh nekog sportaša, i ne razmišljamo. Kada govorimo o drugoj strani sporta, tu može biti riječi o mentalnoj odnosno psihološkoj, ali i socijalnoj i ekonomskoj strani bavljenja njime. Isto tako, možemo govoriti i o korupciji i nepotizmu u sportu, o korištenju zabranjenih farmaceutskih sredstava (doping), o namještanju mečeva odnosno utakmica, tema ima napretek. Svaka od njih zavrjeđuje pojedinačni tekst, a mi ćemo se ovom prilikom pozabaviti pedagoškom stranom priče, onom u kojoj se ocjenjuje odnos između trenera i sportaša koji može biti vrlo osjetljiv, naročito kada su u pitanju mladi sportaši odnosno sportašice.