Dagur Sigurðsson, izbornik hrvatskih rukometaša, nije skrivao zadovoljstvo nakon osvajanja brončane medalje. Istaknuo je kako je riječ o velikom uspjehu za Hrvatsku, posebno s obzirom na kvalitetu reprezentacija koje su nastupile na prvenstvu i sve probleme s kojima se momčad suočavala tijekom turnira.
– Ovo je odličan rezultat za Hrvatsku, pogotovo kada znamo koliko je ovdje bilo jakih reprezentacija. Naravno da mi je žao poraza u polufinalu, ali sada to ostavljamo iza sebe. Za broncu smo odigrali sjajnu utakmicu i još jednom pobijedili vrlo jakog protivnika – rekao je Sigurðsson.
Posebno je naglasio karakter i mentalnu snagu momčadi, istaknuvši kako su igrači unatoč umoru, ozljedama i kratkoj rotaciji pronašli dodatnu energiju u ključnim trenucima utakmice.
– Momci su dali sve od sebe. Imali smo problema, neki igrači nisu bili potpuno zdravi, ali nitko se nije žalio. Borili smo se do kraja, igrali disciplinirano i pametno, a u završnici pokazali mirnoću koja je presudila utakmicu – dodao je izbornik.
Sigurðsson se osvrnuo i na važnost ove medalje u širem kontekstu, naglasivši kako ona potvrđuje kontinuitet hrvatskog rukometa na najvećoj sceni.
– Ova je bronca potvrda da smo i dalje u europskom vrhu. Nakon srebra na Svjetskom prvenstvu, još jedna medalja pokazuje da radimo u dobrom smjeru. Ponosan sam na ovu momčad i na sve što su igrači prošli da bi došli do ovog uspjeha – zaključio je Sigurðsson.
Mirni Islanđanin, čije ime u prijevodu znači "dan pobjede", u samo je dvije godine na klupi Hrvatske napravio ono što se činilo nemogućim. Nakon niza razočaranja i godina bez odličja, preuzeo je reprezentaciju u delikatnom trenutku i odmah je kvalificirao na Olimpijske igre u Parizu. Bio je to samo početak renesanse. Već na Svjetskom prvenstvu 2025. godine, gdje je Hrvatska bila jedan od domaćina, stvorio je pravu euforiju. Reprezentacija je igrala moderan, brz i discipliniran rukomet, a nošena podrškom s tribina stigla je do finala. Iako je Danska u konačnici bila jača, srebrna medalja imala je zlatni sjaj i označila je povratak Hrvatske u svjetski vrh. Da to nije bila slučajnost, Sigurðsson je potvrdio početkom 2026. godine na Europskom prvenstvu, gdje je Hrvatsku odveo do brončane medalje, pobijedivši u borbi za treće mjesto upravo svoj rodni Island. U kratkom roku, čovjek kojeg su njemački mediji prozvali "ocem uspjeha" dokazao je zašto ga smatraju jednim od najvećih rukometnih stratega današnjice.
Njegov dolazak u Hrvatsku bio je šok za rukometni svijet, no oni koji prate njegovu karijeru nisu bili iznenađeni. Sigurðsson je majstor za stvaranje pobjedničkih priča iz naizgled bezizlaznih situacija. Njegovo remek-djelo dogodilo se 2016. godine kada je s mladom i potpuno otpisanom njemačkom reprezentacijom pokorio Europu. Preuzeo je momčad koja je bila u dubokoj krizi, propustivši kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, i u samo 18 mjeseci pretvorio je u stroj koji je osvojio zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u Poljskoj. Nekoliko mjeseci kasnije, isti ti "mladi i divlji" dečki osvojili su i broncu na Olimpijskim igrama u Riju. Njegov pristup, temeljen na nevjerojatnoj taktičkoj pripremi, mirnoći i sposobnosti da izvuče maksimum iz svakog igrača, postao je legendaran. Čak ga je i tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel javno pohvalila, istaknuvši njegovu "posebnu metodu motivacije" kao ključnu za nevjerojatan uspjeh momčadi.
Prije nego što je postao trenerski genij, Dagur Sigurðsson bio je i vrhunski igrač. Kao srednji vanjski, upisao je čak 215 nastupa za reprezentaciju Islanda i postigao 399 golova, a od 1999. do 2005. godine nosio je i kapetansku vrpcu. Vrhunac igračke karijere bio mu je nastup na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. godine. Zanimljivo, kao mladić bio je i talentirani nogometaš, doguravši do islandske U-17 reprezentacije, no na kraju se ipak odlučio za rukomet. Klupsku karijeru gradio je u islandskom Valuru, s kojim je osvojio pet naslova prvaka, a zatim je igrao u Njemačkoj, Japanu i Austriji. Upravo je u austrijskom Bregenzu započeo svoju tranziciju, preuzevši ulogu igrača-trenera s kojom je osvojio četiri uzastopna naslova prvaka prije nego što se 2007. godine u potpunosti posvetio trenerskom poslu.
Njegov uspon na klupskoj sceni bio je jednako impresivan. Nakon uspješnog vođenja austrijske reprezentacije, 2009. godine preuzeo je njemački Füchse Berlin, klub koji je pretvorio u respektabilnu silu u najjačoj ligi svijeta. S "lisicama" je ispisao povijest, osvojivši 2014. godine DHB-Pokal, prvi veliki trofej u povijesti kluba. Godinu kasnije, u svojoj posljednjoj sezoni u Berlinu, dodao je i europski naslov, osvojivši EHF kup. Nakon Njemačke, prihvatio je potpuno drugačiji izazov i od 2017. do 2024. vodio je reprezentaciju Japana. Ondje je radio na dugoročnom projektu razvoja rukometa, donijevši im medalje s azijskih prvenstava i podigavši njihovu igru na višu razinu, prije nego što je stigao poziv iz Hrvatske, koji je opisao kao "idealan izazov u koji može uložiti sve što ima".
Ono što Sigurðssona izdvaja od ostalih nije samo njegova vitrina s trofejima, već jedinstvena filozofija. Njegova formula, kako je ponekad opisuju, glasi: "talent + trening x stav". On vjeruje da je stav multiplikator koji talent i rad pretvara u vrhunski rezultat. Poznat je po nevjerojatnoj mirnoći na klupi, pedantnoj pripremi za svaku utakmicu i sposobnosti da u ključnim trenucima donese ispravne odluke. Igrači ga opisuju kao trenera koji ulijeva povjerenje i od svakog pojedinca stvara boljeg igrača, istovremeno jačajući kolektiv. Njegove izjave su kratke, precizne i uvijek pogađaju u srž problema. Dokazao je da se s mladim i neiskusnim igračima može postići vrhunski rezultat, a njegov pristup vođenju tima postao je predmetom analiza ne samo u sportu, već i u poslovnom svijetu. Zbog svojih uspjeha, 2015. godine proglašen je IHF-ovim svjetskim trenerom godine.
Svoja iskustva o vodstvu, timskom radu i motivaciji rado dijeli kao traženi govornik na međunarodnim konferencijama, a autor je i knjige "Vatra i led: Strast za uspjehom". Ovaj poliglotski Islanđanin, koji tečno govori njemački i engleski, čovjek je renesansnih talenata koji je pronašao savršen balans između strasti prema rukometu i uspješnog poslovnog života, dokazujući da je moguće biti vrhunski u više svjetova istovremeno.