Nogometni svijet je potresen velikom tragedijom koja se dogodila u Španolskoj. Portugalski reprezentativac i nogometaš Liverpoola Diogo Jota (28) poginuo je u prometnoj nesreći u španjolskoj pokrajini Zamora, točnije u općini Cernadilla. U nesreći je poginio i njegov mlađi brat Andre (25), također profesionalni nogometaš koji je igrao za portugalskog drugoligaša Penafiel.
U noći sa srijede na četvrtak, točnije oko pola jedan ujutro, Jota je sa svojim bratom Andreom putovao na španjolskoj autocesti A-52. Prometni policajci su u izvještaju zaključili da je na Jotinom Lamborghiniju eksplodirala guma dok je pretjecao drugi automobil, potom je izletjeo s ceste i zapalio se. Automobil je bio u plamenu koji se proširio i na obližnje raslinje. Svjedoci su odmah obavijestili hitne službe, ali su vatrogasci, pripadnici prometne jedinice Civilne garde, hitna pomoć i medicinsko osoblje iz zdravstvenog centra u Mombueyu po dolasku mogli samo konstatirati smrt obojice mladića te ih identificirali putem registarskih oznaka automobila budući da su tijela bila spaljena.
Tko je bio Diogo Jota? Punim imenom Diogo Jose Teixeira da Silva rođen je 4. prosinca 1996. godine u Portu, a odrastao je u gradu Gondomar, nedaleko od Porta. Odrastao je u radničkoj obitelji s majkom Isabel i ocem Joaquimom, a kao šestogodišnjak je počeo u lokalnom klubu Gondomar, dok je sa 16 godina počeo igrati za poznati portugalski klub Pacos de Ferreira.
- Moji roditelji su plaćali da igram do moje 16. godine, tako da su to bile praktički 10 godina njihove pune potpore mojoj karijeri. Tek kad sam prešao u drugi klub, počeo sam zarađivati nešto novca, ali to se dogodilo tek sa 16 godina, tako da je to bilo dugo putovanje - rekao je jednom Jota.
U prvom klubu, Gondomaru, nogomet je bio jednostavan. Jota ga je doživljavao kao hobi, omiljenu zajedničku aktivnost oko koje su se stvorila prijateljstva za cijeli život.
- Mislim da je dobra stvar kod mene tada bila što nikad nisam razmišljao o tome da "uspijem", iskreno. Samo sam uživao, imao sam sjajnu ekipu. Nije lako dobiti tako dobru ekipu kao što sam ja imao sreće da dobijem. Samo sam uživao igrati nogomet i biti s prijateljima koji su postali cjeloživotni prijatelji. A onda kad sam prešao u drugi klub, tada sam shvatio da možda nešto i mogu napraviti.
Promjena razmišljanja bila je nužna posljedica prelaska u Paços de Ferreiru. Nogomet je i dalje bio njegova strast, ali sada je to postao i posao. Odlazak od kuće s 16 godina donio je prirodno i niz izazova koje je morao savladati.
- To je bio ključan trenutak u mom životu, kao i moja obitelj, i ja sam imao vjeru da odem iz svog doma i pokušam nešto postići. Bio je to veliki korak i sve je na kraju dobro prošlo, ali bio je to težak trenutak za mene osobno: promijeniti školu, promijeniti okolinu u kojoj sam imao sve dugo vremena, i biti sam u drugom gradu, daleko od kuće, samo igrajući nogomet. Ali tada sam stvarno pomislio: "Ako ovo radim, bolje da to radim kako treba". Dakle, to je bio prilično velik trenutak u mom životu, ali uvijek sam vjerovao da radim pravu stvar i nikada si nisam dopustio da dođem do točke gdje bih odustao. Ne, to se nikada nije dogodilo - istaknuo je Jota.
Ključni period Jotine karijere uslijedio je nakon toga – gotovo dvogodišnji boravak u Paçosu koji mu je, prema njegovim riječima, "dao smjer u životu". Upečatljive igre na seniorskoj razini nisu prošle nezapaženo, i klubovi s bogatijom poviješću počeli su se interesirati za tada tinejdžera s rastućim ugledom.
Transfer u Atlético Madrid spominjao se u siječnju 2016. koji se na kraju i dogodio, ali Jota je želio ostati u Paçosu do kraja sezone. Počeo je učiti španjolski jezik očekujući da će potpisati za klub koji je te sezone stigao do finala Lige prvaka. Samo s 19 godina na leđima, Jota je na ljeto 2016. pristupio Atleticu u zlatno doba kluba. No, stvari nisu išle prema planu - nikada nije zaigrao za momčad Diega Simeonea.
- Bilo je teško. Osjećao sam se dobro kad sam stigao, ali kad sam počeo trenirati, nisam osjećao podršku kao igrač, i na kraju priprema samo sam želio otići i potražiti negdje drugo svoju priliku, gdje ću se osjećati dobro i imati podršku - prisjetio se.
Uslijedio je trenutak koji je za Jotu predstavljao ispunjenje snova - posudba u FC Porto, klub velikan iz rodnog grada koji je Jota oduvijek podržavao, a uz to je dolaskom u Porto bio i blizu svojoj obitelji.
- Vratio sam se kući i to doslovno jer, iako sam tada bio u puno boljoj financijskoj situaciji, nisam imao kuću u Portu. Pa sam se vratio živjeti kod roditelja na nekoliko mjeseci dok nisam pronašao novu kuću, onu koju još uvijek imam. To je očito bio poseban trenutak jer sam otišao sa 16, a vratio se možda tri godine kasnije kao potpuno druga osoba. Ali tada sam se već navikao na svoj prostor, a toga nije bilo jer su moji roditelji tada živjeli u jako malom stanu s mojim bratom. Ali to je bilo lijepih nekoliko mjeseci i dobro je došlo jer sam znao da ću se boriti za naslov, igrati za veliki klub u Portu i biti opet kod kuće. To mi je značilo puno.
Nakon osjećaja nepripadnosti u Madridu, razdoblje u poznatom okruženju bilo je iznimno važno i dragocjeno za Jotu.
- Ta sezona je bila stvarno važna. Nije bila savršena jer nismo ništa osvojili, ali donijela mi je iskustvo koje mi je tada trebalo i obiteljsku podršku koju sam možda tada najviše trebao, i to ne uzimam zdravo za gotovo. Bilo je dobro steći to iskustvo: igrati u Ligi prvaka, boriti se za naslov, biti spominjan kao kandidat za reprezentaciju. To su bili važni koraci -
Zatim je uslijedio iznenađujući, ali u konačnici presudan potez u Jotinoj karijeri: iz Lige prvaka u Championship, drugi rang engleskog nogometa. No činjenica da je blizak prijatelj već bio otišao tim putem u Wolverhampton Wandererse uvjerila je Jotu da mu se pridruži.
- Ključna osoba bio je Ruben Neves jer sam s njim igrao u Portu i u U21 reprezentaciji, i kad je on otišao u Wolvese, tada sam pomislio: "Možda možemo nešto zajedno napraviti tamo"
Opet je napustio dom, i opet su se pojavili izazovi: prilagodba novoj kulturi izvan terena i na terenu, gdje je trebao ovladati kultnim intenzitetom engleskog drugog ranga.
- To je bila ključna sezona za mene u mnogo aspekata. Imao sam sreću što sam u Paçosu živio u kući za strane igrače, i tamo sam stvarno naučio engleski. To mi je pomoglo kad sam stigao u Wolves jer sam znao da mogu komunicirati. Sjećam se da sam prvi mjesec živio kod Rubena Nevesa. Došao sam u hotelski smještaj kluba i čekao da se on vrati s utakmice. Vratio se ozlijeđen. Igrali su prijateljsku utakmicu i on se ozlijedio, i tada sam pomislio: "O moj Bože!" A on mi je rekao: "Ovdje je stvarno teško!" Ali bio sam spreman za izazov. Championship je vrlo fizička liga, ali mi je puno pomogla. Odigrao sam 44 od 46 utakmica, propustio dvije zbog lakše ozljede, i to mi je dalo fizičku snagu i intenzitet. Možda nema toliko kvalitete kao Premier liga, ali daje ti stvari koje su ključne za igrača.
S Jotom kao najboljim strijelcem, Wolvesi su osvojili Championship, a nakon impresivne debitantske sezone u Premier ligi, uslijedio je i poziv u seniorsku reprezentaciju Portugala.
- Sjećam se da sam bio u Wolvesima, došao sam u kantinu i stigla je objava o pozivu. Ruben Neves je bio jedan od prvih koji me zagrlio jer je već bio član reprezentacije, pa je bio jako sretan kad je vidio da idem i ja - prisjetio se Jota.
U ljetnom prijelaznom roku 2020., Liverpool, tada aktualni prvak Premier lige i klupski svjetski prvak, te svježi osvajač Lige prvaka, pozvao je Jotu. Bio je to još jedan izazov: ulazak u svlačionicu ispunjenu osvajačima s ciljem da se probije u udarnu postavu ispred legendarnog napadačkog trija – Firmino, Mane i Salah.
- Svi su pričali o tom napadačkom trojcu, najboljem na svijetu. Svi su očekivali da budem zamjena, ali ja sam u glavi znao da mogu izazvati konkurenciju, i to je bila jedna od prvih stvari koje mi je trener Jürgen Klopp rekao: "Želim te ovdje, ali želim da se boriš za mjesto u prvoj postavi. Tako sam pristupio dan po dan, trenirao i igrao najbolje što sam mogao. Imao sam sreću da sam odmah zabio protiv Arsenala i sve je kliknulo od tog trenutka.
Nakon uspješnog početka, došla je sezona 2022./23. koju Jota opisuje kao najtežu u svojoj karijeri. Ozljeda lista udaljila ga je od terena gotovo četiri mjeseca, uključujući i Svjetsko prvenstvo.
- Da se napravi graf mog uspona, stalno bi išao prema gore – dok se nije dogodila ta velika ozljeda. Propustiti svoje prvo Svjetsko prvenstvo. Liverpool nije igrao dobro, a ja nisam mogao pomoći – samo sjediti na kauču i gledati utakmice. Bilo je užasno, najgore od svega u karijeri.Tjednima sam bio tek na početku velikog puta oporavka, a onda počinje Svjetsko prvenstvo i shvatiš "Ja nisam tamo, ja sam ovdje." To je bilo teško. Ali moraš proći kroz to, raditi prave stvari da se što prije oporaviš i vratiš. Još uvijek imam vremena, još Svjetskih prvenstava, još boljih sezona - s obzirom na sve što se dogodilo, srcedrapajuće je govorio Jota.
Jota je imao veliku želju nakon igračke karijere postati trener, čak je i otkrio da je na ljeto 2024. na AXA Trening Centru započeo polaganje za Uefa B trenersku licencu.
- Oduvijek sam volio igrati Football Manager, i mislim da jako dobro razumijem taktičku stranu igre, i to mi pomaže i u vlastitoj igri. Ali zasad osjećam da nikad neću biti glavni trener. Mogao bih biti pomoćnik, ali tko zna? Ako imam ovu priliku, mogu nešto naučiti i u konačnici dobiti UEFA B licencu, pa ćemo dalje vidjeti. Prvi put si s druge strane, razmišljaš o treninzima, a ne samo čekaš da ti trener kaže što trebaš raditi. Još moram završiti, ali uživam u tome i vrlo ozbiljno pristupam, s planiranjem. To je kao Football Manager u stvarnom životu i zabavno je - pričao je Jota krajem 2024. godine.
Ukupno gledano, Jota je u svojoj seniorskoj klupskoj karijeri odigrao 395 utakmica i postigao 133 pogotka igravši za Paços de Ferreiru, Porto, Wolverhampton i Liverpool. Sve svoje trofeje je osvojio s Liverpoolom; jedan naslov u Premier ligi, FA kupu te dva naslova u Liga kupu.
Za Portugal je nastupio 49 puta te postigao 14 golova, a zanimljivo je to da je svoj prvi i posljednji pogodak za reprezentaciju postigao protiv Hrvatske. S Portugalom je osvojio dva naslova pobjednika Lige nacija, 2019. i 2025. godine.
VEZANI ČLANCI:
Kako je ranije napisano, njegovo pravo prezime uopće nije Jota, već Silva, no odlučio ga je koristiti kako bi se razlikovao od drugih Dioga i Silva u akademiji Gondomara. "Jota" je zapravo portugalski izgovor slova "J". Preferirao je ime Diogo J., što mu je u nekim trenucima karijere i pisalo na leđima.
Osim nogometa, Jota je bio i strastveni igrač nogometne videoigre EA FC (prijašnja Fifa). Pobjeđivao je na brojnim turnirima na visokoj profesionalnoj razini, u jednom trenutku bio čak i najbolji igrač na svijetu, a osnovao je i svoju eSports momčad Luna Galaxy.
Jota je samo 11 dana prije svoje tragične smrti imao vjenčanje. Oženio se sa svojom dugogodišnjom partnericom Rute Cardoso. Zajedno su bili još od 2012. godine, a Jota ju je zaprosio u srpnju 2022. Fotografije i videozapise s vjenčanja dijelio je Jota na društvenim mrežama, bivši napadač Liverpoola napisao je: "22. lipnja 2025. Da zauvijek." , dok je Rute napisala: "Moj san je ostvaren".
Par je imao troje djece, dva sina i jednu kći. Prvi sin rođen je 7. veljače 2021. godine, drugi 7. ožujka 2023. godine, a najmlađa članica obitelji, malena kći 26. studenog 2024. godine. Rute i Diogo su bili u vezi još od srednjoškolskih dana.
Rute Cardoso je na svojim društvenim mrežama proteklih godina često objavljivala fotografije sa suprugom Diogom i djecom, a osim toga je vrlo često još u najranijim fazama Diogove karijere objavljivala isječke iz novina. U portugalskim medijima se ističe koliko mu je supruga bila velika podrška u svemu što je radio.