Predstavljanje knjige "Medicinska genetika u kliničkoj praksi", udžbenika za studente i priručnika za liječnike, kojoj je urednik i jedan od autora, prof. dr. sc. Dragan Primorac iskoristio je i za objavu kandidature za novog predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora.
Cijeli život vezan za sport
– Ova knjiga u svom velikom dijelu predstavlja i moj život koji je vezan za sport. Danas smo govorili o brojnim stvarima, uključujući i gensku predispoziciju kod sportaša, prevenciju iznenadne srčane smrti, farmakogenomiku, nutrigenomiku i sve ono što je nužno da i sportaši imaju izvrsnu pripremu za natjecanja. Kada govorim o sportašima, onda govorim o malom segmentu genetike, koja je ogromna. Govorim i o regenerativnoj medicini, gdje danas imamo mogućnost liječenja oštećenja hrskavice koristeći matične stanice, a u nekim od najnaprednijih laboratorija možemo iz matičnih stanica krenuti prema proizvodnji organa.
No ono što je medije još više zanimalo bilo je pitanje njegove kandidature za čelnog čovjeka krovne sportske kuće.
– Cijeli život sam sportaš. Prošao sam pionirsku školu Hajduka, atletiku u Atletskom klubu Split 80, a poslije u Marjanu. Godine 1987. osnovao sam Kocunar, tekvondaški klub koji je postao simbol jer su se 1991. svi članovi kluba uključili u obranu Hrvatske. Kao tekvondaš osvajao sam medalje, a danas vodim Hrvatski taekwondo savez, nacionalni savez najtrofejnijeg pojedinačnog olimpijskog sporta kada se uzmu u obzir medalje na najvećim sportskim natjecanjima, a njih je više od 400. A i član sam Vijeća Europskog taekwondo saveza i član sam Zdravstvene komisije HOO-a i tako dalje. U razgovoru s brojnim ljudima, pa tako i vrhunskim sportašima, ali i sportskim djelatnicima, dobio sam potporu da se u ovom prijelomnom trenutku uključim i sa svojim znanjem kandidiram za predsjednika HOO-a. Pitanje izvrsnosti nije pitanje slučajnosti, već odabira. Vi koji me pratite u području znanosti, obrazovanja i politike znate da oko nekoliko stvari nema kompromisa: kada su posrijedi istina, transparentnost i poštenje. A hrvatski sport poznajem od školskog sporta jer sam osnovao Hrvatski školski sportski savez. Akademska sportska zajednica godinama mi je bila inspiracija kao ministru.
U sljedećoj izjavi Primorac se neizravno referirao na protukandidata Josipa Varvodića, koji na naslovnici jednog dnevnog lista ističe da nije svaka medalja ista i da ne mogu svi dobivati jednako.
– Nema malih i velikih sportova, olimpijskih i neolimpijskih. Svaka medalja ima jednak sjaj, bez obzira na to iz kojeg sporta dolazi. Moja jedina nit vodilja je zajedništvo i simbioza svih onih čimbenika koji mogu dovesti do toga da hrvatski sport diše punim plućima. Ako ima pojedinačnih slučajeva u hrvatskom sportu, onda postoje tijela koja će to rješavati. Hrvatski sport može imati neke manje segmente koji su u krizi, no on je nacionalni ponos. Takav je bio, kao najprepoznatljiviji brend u svijetu, i takav će i ostati. Sama misao da se kandidiram u jedno područje koje Hrvatsku pozicionira u vrh svjetske izvrsnosti nije samo privilegij već i obveza. I zato ću uložiti intelektualne, duhovne i ostale kapacitete kako bih na tom putu objedinio cijeli hrvatski sport.
Postavilo se i pitanje koliko je nacionalnih saveza već dalo potporu kandidatu Primorcu.
– Na današnji dan, samo nekoliko dana nakon početka prikupljanja potpisa, više od 30 saveza dalo mi je potporu, a vi znate da je potrebno deset.
S obzirom na to da figurira kao zaštitnik pojedinačnih, pa i malih sportova, postavilo se pitanje ima li potporu loptačkih saveza.
– Zamislite moju poziciju, čovjeka koji cijeli život ljubi i igra nogomet. Čovjeka koji sjedi u zdravstvenoj komisiji Svjetskog odbojkaškog saveza, kao netko tko je predsjednik Zdravstvene komisije Hrvatskog odbojkaškog saveza i koji ima prijatelje među svim loptačkim sportovima. Dakle, moje je srce nepodijeljeno između loptačkih i neloptačkih sportova. Nema podjela. Ako ima bilo tko tko želi podjele, taj ne želi dobro hrvatskom sportu.
Netko od kolega ustvrdio je da Primorcu natjecateljskog duha ne fali jer nije tako davno izgubio predsjedničke izbore.
– U sportu naučite i padati i dizati se. Ako ideš sam, možeš ići vrlo brzo, ali ako želiš ići daleko, onda moraš ići timski i to je vrijednost kolektivnih sportova. Kao doprvak bivše države naučilo sam i biti sam, i nije bilo jednostavno. No, ono što možda ne znate, kad sam bio ministar, u samo šest godina sagradili smo 211 školskih sportskih dvorana, povećali broj učenika koji se bave sportom za 130 tisuća. Tijekom moga ministarskog mandata uveli smo univerzalne sportske škole i ideja je bila omogućiti svakom djetetu da se bavi nekim sportom dva puta na tjedan.
Sustav sporta ne treba mijenjati
Treba li neolimpijske sportove financirati preko nacionalnog olimpijskog odbora?
– Danas imamo odličan sustav i da nije njega, moj matični sport možda bi nestao. Tekvondo nekada davno nije bio olimpijski sport i da nije bio dio ove obitelji, on bi bio izgubljen. Dakle, razlike među sportovima neće biti kada ja postanem predsjednik HOO-a. Neće biti malih i velikih sportova, no učinit ću sve da se postigne apsolutno zajedništvo svih sportova. Bez obzira na veličinu, mali ili veliki, olimpijski ili neolimpijski. A moja je temeljna misao da će za kriterije za dodjelu sredstava transparentnost biti apsolutni kriterij. Na mene nitko ne može utjecati, nitko me ne može kupiti, nitko me ne može prisiliti ili zastrašiti da moj put ne bude put istine, morala i dobrobiti za hrvatski sport. Od djeteta koje ulazi u dvoranu, od sportaša koji se znoji da postigne uspjeh, od trenera na čijim su plećima tereti rezultata, ali i od vrhunskih sportaša koji su proslavili Hrvatsku da imaju mjesta u mom timu.
boze dragi taj primorac se riva svigde ko rubaca vrit