– Zbog posla ne mogu otići iz Irana, ali Božić će i ovdje biti ugodan i romantičan. Dolazi mi supruga Elvira, a družit ćemo se s našim ljudima iz ambasade, te s djelatnicima Ine - kaže trener Persepolisa, najpopularnijega iranskoga kluba, čije nastupe prati vojska od čak 30 milijuna navijača.
– Mediji mi analiziraju svaku utakmicu, svaki potez, očekivanja navijača i pritisak su golemi, najveći pod kojim sam ikada radio. U prosjeku nas na domaćim utakmicama gleda 60.000 ljudi, na posljednjoj ih je zbog velike hladnoće bilo "samo" 40 tisuća.
Kranjčar u Persepolisu radi za 450.000 dolara godišnje, trenutačno je treći na ljestvici, sa ne baš naročitim izgledima da se domogne naslova prvaka.
– Zaostajemo sedam bodova za vodećim, no budući da u ligi svi osciliraju, nadamo se da možemo uhvatiti priključak i "potući" se za prvo mjesto.
Uprava imperativno traži naslov prvaka?
– Ne, jer sam preuzeo momčad deset dana prije početka prvenstva i nisam selektirao igrače. Cilj nam je biti među prva tri.
Zlatko Kranjčar priznaje da mu teško pada odvojenost od obitelji. Supruga je u Zagrebu, djeca Niko i Lana u Londonu, kao i unučica Sophie.
– Takva je priroda moga posla. Sretan sam što sam vidio unučicu u Londonu tek što je rođena, a sa sinom Nikom stalno sam u kontaktu. Čujemo se gotovo svaki dan.
Vaš izbor najboljega hrvatskog nogometaša i trenera godine?
– Olić je bio najuvjerljiviji, do njega Srna i Niko. A trener godine za mene je Ćiro Blažević. Ulazak u doigravanje za SP s BiH bio je veliki uspjeh.
Žalite li i vi, poput sina, što Hrvatska ne ide na SP?
– Da ga je naša reprezentacija izborila, bio bih uz nju u Africi. Da, žao mi je, jer Hrvatska ima bolju momčad od Ukrajine, a nije je pobijedila ni u jednom susretu – zaključio je Kranjčar, koji će Novu godinu dočekati u Dubaiju, gdje će biti na pripremama s Persepolisom.