Uoči 17. konferencije Kondicijska priprema sportaša u organizaciji zagrebačkog Kineziološkog fakulteta i Udruge hrvatskih kondicijskih trenera, porazgovarali smo sa predsjednikom te udruge ali i glavnim tajnikom Europske udruge kondicijskih trenera prof. dr. sc. Igorom Jukićem.
- Europsku udrugu smo mi inicirali, ona je 2006. osnovana u Zagrebu, u nazočnosti ljudi iz 25 zemalja. Ta udruga još uvijek ima svojih rezervi u funkcioniranju, a ideja je da počne djelovati na razini Europske unije, u suradnji sa Fifom, Uefom, Fibom...
Profesor Jukić je nositelj katedre za teoriju treninga na zagrebačkom KIF-u, no riječ je o stručnjaku koji je daleko više od teoretičara jer je bio kondicijski trener i nogometne i košarkaške reprezentacije, ali i osobni trener elitnih hrvatskih sportaša kao što su Ivica Olić i Mirko Filipović.
Između 2016. i 2018. bio je direktor sportske pripreme u španjolskom nogometnom prvoligašu Alaves i košarkaškom euroligašu Baskoniji pa smo razgovor započeli s temom nove, sofisticirane, revolucije u pripremi sportaša.
- Vrhunski sport ima jako zanimljivu razvojnu liniju. Količina novih znanja, pristupa i tehnologija koja je na raspolaganju sportskim stručnjacima i sportašima je praktično beskonačna. Međutim, unatoč stalnom tehnološkom razvoju, postoje bezvremenske vrijednosti i principi koji su bili aktualni prije nekoliko desetljeća, a vrijede i danas. Među njima je vjerojatno najvažniji holistički pristup. Zapravo, revolucija se nalazi u integraciji znanja. Unatoč postojanju nužnih specijalista za pojedina područja, poput kondicijskih trenera, liječnika, fizioterapeuta, nutricionista, psihologa, video analitičara, ipak konačne i najvažnije odluke donosi mali broj osoba, a to je najčešće glavni trener. Na njemu je najveća odgovornost, ali i moć upravljanja stanjem sportaša ili sportske ekipe. Najnoviji je trend pojava osoba, 'performance' specijalista ili direktora sportske pripreme, čija je zadaća prikupiti, obraditi i dostaviti sve informacije glavnom treneru radi konačne odluke. Možemo slobodno reći da je riječ o novom, praktično renesansnom profilu stručnjaka. Baskonia i Alaves su među pionirima takvog pristupa u evropskom vrhunskom sportu. Bila je privilegija biti dionikom tog procesa.
Osim statusa redovitog profesora u trajnom zvanju, naš sugovornik je i partner u Biotreningu, vodećoj regionalnoj tvrtki u području kondicijskog treninga, rehabilitacije i fitnesa za sportaše i rekreativce za čijim znanjima posežu i nogometni klubovi Dinamo i Lokomotiva.
- Želimo pratiti događaje i potrebe u vrhunskom sportu. I biti svoji. U ovom ludom i dinamičnom vremenu najbolje prolaze 'najluđi'. Dakle, trudimo se biti inovativni, drugačiji, brzi i hrabri. Filozofija Biotreninga je raditi na 'boljoj verziji sebe', a zasniva se na sveobuhvatnom, holističkom promatranju i mijenjanju pojedinca. Osoba se promatra iz različitih pravaca, a rješenja su cjelovita. Riječ je o personaliziranoj kineziologiji usmjerenoj na zdravlje i performanse. A principi su jednaki za vrhunskog sportaša, dijete ili umirovljenika. Za hrvatske kondicijske trenere se generalno može reći da su korak ispred u međunarodnim okvirima. Gdje god se nađu, čine razliku. To je vjerojatno rezultat izraženog talenta, kvalitetnog obrazovanja i samopouzdanja.
Očekuje li se da će se u budućnosti vrhunski sport još i više oslanjati na znanost?
- Sasvim sigurno. Sportska znanost će zauzimati sve značajnije mjesto u razvoju vrhunskog sporta. Sve više novca, vremena i energije će se ulagati u nove spoznaje temeljene na znanstvenim istraživanjima. Sportska znanost je sjajan alat u procesu sportske pripreme. Međutim, sportska znanost ne donosi odluke. Odluke donose istinski protagonisti, a to su treneri. Svi ostali akteri su zapravo servis stručnjacima koji donose odluke. A oni ih donose temeljem znanja zasnovanog na dokazima, temeljem iskustva i, u konačnici, temeljem 'umjetničkog' faktora. Upravo taj umjetnički, holistički, ponekada teško objašnjivi faktor, često je presudan za velika sportska ostvarenja. I hvala nebu da je tako! Zbog toga je sport tako zanimljiv, neizvjestan i popularan.
Može li znanost "proizvesti" sprintera koji će rušiti njegove rekorde i nadvisiti Usaina Bolta?
- Novi Bolt već negdje postoji. Otkriven je i naporno trenira. Samo pričekajmo da se pojavi. Inače, znanost ima znatno veći doprinos uspjehu u individualnim sportovima. I u procesu prepoznavanja i odabira, ali i u razvoju sportaša. Nevjerojatan je broj čimbenika koji se moraju poklopiti da bi stasao sprinter poput Bolta. I onih genetskih i okolinskih, ali i onih nepredviđenih, koje često nazivamo srećom. To je čuveni neobjašnjeni dio uspjeha. Što se mene osobno tiče, neka poneki djelić i ostane neobjašnjen. Što duže ostane neobjašnjen, ovaj lijepi put stručnjaka u sportu će ostati zanimljiviji. Konačno, i u sportu je važniji put, nego destinacija.
Kako se baš kondicijski treneri nametnuli sportskom svijetu kao neizostavni dio karijera vrhunskih sportaša današnjice, ispred psihologa, nutricionista ili sličnih specijalnosti koje sportaši također koriste?
- Razlog je naoko jednostavan. U okviru školovanja kineziologa – kondicijskih trenera, uključena su praktično sva područja i struke koje sačinjavaju sustav sportske pripreme. Praktično možemo reći, jedino je kondicijski trener u krugu važnih specijalista stručnog tima, kadar 'govoriti svim jezicima'. Upravo zbog toga kondicijski treneri zauzimaju vodeću ulogu u mnogoljudnim stručnim timovima. Pri tome je jednom kineziologu tog profila jako važno shvatiti da je on važan servis sportašu, ekipi i treneru. Glavni trener je najvažniji protagonist. Šef. Lider. I čovjek koji odlučuje. S druge strane, u novije vrijeme se pokazalo da su najuspješniji oni glavni treneri koji su okruženi i dobro upravljaju velikim stručnim timovima stručnjaka različitih profila i specijalnosti.
Čini se da se u najboljim svjetskim klubovima, bilo da su iz američkog nogometa, košarke ili nogometa, pojavljuju nova zanimanja? O čemu se radi?
- U onim ambijentima u kojima se vrti najviše interesa i novca, lakše prolaze nove ideje i nova znanja. Novac koji se ulaže u 'high-performance' sustave poprima basnoslovne iznose. Među najvećima i najboljima presuđuju detalji. A detalji se kriju u inovaciji. U takvim sustavima upravo spomenuti 'renesansni stručnjaci' – performance menadžeri, zauzimaju važne uloge. Oni koordiniraju velikim timom stručnjaka različitih profila i predlažu glavnom treneru rješenja iz područja dijagnostike, kondicijske pripreme, zdravlja, mentalne pripreme, kontrole opterećenja i oporavka. Polako se formiraju i master studiji po svijetu koji pripremaju takve stručnjake. Nažalost, obrazovni sustavi nerijetko su prespori u pokretanju studijskih programa. Tako dolazimo do izvjesnog paradoksa da stručnjaci novih profila prvo nastaju na terenu, u praksi, a nakon toga se formira sustav školovanja za njih.
Koju točku svojeg razvoja je dosegnula kondicijska priprema sportaša u današnje vrijeme?
- Kondicijska priprema je vjerojatno najpropulzivnija disciplina sportske pripreme. Inovacije koje rade razliku u sportskom treningu pojavljuju se na dnevnoj razini. Naravno, pri tome postoji opasnost odlaska u pomodarstvo. Ponekada je posjedovanje najsuvremenijih laboratorija i opreme, ali i novih pristupa u kondicijskom treningu stvar prestiža. Ipak, svojim studentima i trenerimačesto govorim da se nikada ne udalje od bezvremenskih vrijednosti. To su principi poput adaptacije, nadopterećenja, individualizacije, specifičnosti i varijabilnosti. S njima je put prema uspjehu izvjestan. I neovisan o uvjetima u kojima kondicijski stručnjaci rade.
Sa sportskom znanošću došla je i osviještenost o nužnom režimu života. Čini se da više nema, kao što je to slučaj bio nekad, sportaša boema tipa Blaža Sliškovića koji su kondicijsku nespremnost i upitan režim života nadoknađivali tehničkim velemajstorstvom?
- Zbog igrača poput Bake se dolazilo na stadione, kupovale su se novine, a nogomet je bio doručak, ručak i večera. Ipak, prisjetimo se i jednog Zlatka Vujovića, koji je bio preteča sportskog načina života koji danas upražnjavaju velike zvijezde. Srećom, danas imamo veliki broj vrhunskih nogometaša koji nas jednako oduševljavaju. I to rade u uvjetima nevjerojatnog intenziteta i stresa. I što je najvažnije, oni traju. Traju sve duže na visokoj razini. A traju jer brinu o sebi. Ulažu u sebe. Zapošljavaju osobne trenere, psihologe, fizioterapeute. I kako stvari stoje, trajat će sve duže. Interes za produženje karijere dolazi sa svih strana. A sportska znanost i sportski stručnjaci imaju rješenja.
U kojoj mjeri najbolji svjetski sportaši imaju indiviualne trenere? Je li to postalo gotovo pa neizostavno?
- Broj sportaša s osobnim trenerima se značajno povećao u posljednjih desetak godina. To nema praktično nikakve veze s nedovoljnim ili lošim radom u klubovima. Sportaši naprosto žele poboljšati brigu o sebi. Čak ukoliko u klubu postoji i nekoliko kondicijskih trenera, to još uvijek nije dovoljno za dovoljnu skrb o stvarnim potrebama svakog sportaša. Nije riječ samo o treningu. Danas su osobni treneri sportašu na raspolaganju 24/7. Oni praktično postaju dijelom sportaševe obitelji. A najvažnije je da osobni treneri doprinose razvoju sportaša. Pri tome je najosjetljivija točka suradnja osobnog trenera s klupskim stručnjacima. Dobra komunikacija je uvijek u interesu samog sportaša. Sa zadovoljstvom mogu reći kako je situacija u tom smislu sve povoljnija. Kondicijska priprema u Hrvatskoj znatno je iznad međunarodnog prosjeka. Potvrdu toga dobivamo od naših trenera i igrača koji rade i igraju širom svijeta.
Koliko danas modernom sportašu oduzimaju jedna neprospavana noć ili jedno pijanstvo?
- Jedna noć i jedno pijanstvo ne oduzimaju mnogo, ali kontinuitet nespavanja i loših navika uglavnom rezultiraju dramatičnim posljedicama. Loša forma, ozljede, međuljudski problemi u ekipi i obiteljski problemi samo su neke od njih. Zabavan i neuredan životni stil je katkada izazovan, ali redovito koban po karijeru sportaša.
Je li moguće biti vrhunski svjetski sportaš i biti pušač?
- Da. Rijetko, ali moguće. Mladi organizam vrhunskih sportaša može podnijeti nikotinsko trovanje, ali je ostaje otvoreno pitanje ugroze njihova zdravlja u kasnijim fazama života. Iako je pušenje potrebno izbjegavati, kao i kod većine poroka ključna je doza, mjera. Doza svega što radimo određuje životne ishode.
Ima li u brzini ili izdržljivosti modernih sportaša još rezervi?
- Naravno. Samo, suvremenici uglavnom ne znaju odgovoriti na pitanje kolike su one. Akumulacija gena, navika, znanja, ponašanja i tehničkih dostignuća zajedno kreiraju taj odgovor. A vrijeme pokazuje i dokazuje. Veselim se vremenu kad će netko 'skinuti' Bolta, preskočiti 2 i pol metra ili istrčati maraton ispod dva sata.
Zapravo, u kojim su osobinama čovjeka najveće rezerve?
- U karakteru i kogniciji. U ponašanju i donošenju odluka. U budućnosti će dominirati sportaši koji brže donose kvalitetne odluke, koji bolje toleriraju neugodu i oni koji su bezrezervno predani napornom i mudrom radu te su gladni postignuća. Zdravlje, atletizam i vještina će se podrazumijevati, a mindset će činiti razliku. Metodologija sportske pripreme i sportska znanost imaju pred sobom velike i zanimljive izazove. Jako sam optimističan i nestrpljiv vidjeti kako će to izgledati u narednim godinama i desetljećima.
Koji su sportaši aerobno najmoćniji odnosno najizdržljiviji?
- Kada je riječ o aerobnoj izdržljivosti to su definitivno sportaši u sportovima ultra-izdržljivosti i u cikličnim sportovima. Maraton, triatlon, skijaško trčanje, veslanje, biciklizam… Međutim, kada je riječ o anaerobnoj izdržljivosti, to su atletičari na srednje pruge, ali i sportaši iz borilačkih sportova, skijanja, sportskih igara…
Sportaši iz kojih sportova su najskočniji?
- Ako je riječ o 'vidljivoj skočnosti' na natjecanju, onda su to atletičari-skakači, gimnastičari, odbojkaši, košarkaši…Međutim, postoje i sportaši koji ne skaču na natjecanju, ali imaju izraženu skočnost, poput dizača utega.
Sportaši iz kojih sportova posjeduju najveću relativnu odnosno apsolutnu snagu?
- Sportovi u kojima u najvećoj mjeri dolazi do izražaja apsolutna snaga jesu power-lifting i dizanje utega, ali i body-building. Međutim, atletičari bacači i sprinteri također obimno koriste trening maksimalne jakosti s ekstremnim vanjskim opterećenjima. Relativna snaga najviše dolazi do izražaja u sportovima u kojima sportaši svladavaju vlastitu težinu, poput gimnastike. Također je važno reći kako jakost i snaga postaju sve važniji čimbenik uspjeha u velikom broju sportova. Jakost i snaga su temelji sportske pripremljenosti. Razbijene su zablude o važnosti jakosti i snage, te primjeni treninga s opterećenjem čak i u konzervativnim sportovima poput nogometa. Jer, istinu je ponekada moguće izbjeći, ali je od nje nemoguće pobjeći.
Profesor Jukić surađvaio je s našim proslavljenim "gladijatorom" Mirkom Filipovićem pa nas zanima kako se trenira tolerancija na bol?
- Svaka se tolerancija razvija suočavanjem s predmetom tolerancije. Svakodnevno i uvijek s novim izazovima i u drugačijim uvjetima. Tolerancija na neugodu i izlazak iz zone komfora jedan su od temeljnih dobrobiti bavljenja sportom. A s druge strane, sposobnost tolerancije na neugodu nerijetko čini razliku između uspjeha i neuspjeha. Cro Copu je srednje ime 'bol'. Nanosi ga i sebi i drugima. Inače, ono što je u sportu stvar budućnosti, a to su karakter i kognicija, kod Cropa je sadašnjost. To je vrlo rijeda, "mindset" jer da nije odan bi sportaši po svim sportovima trajali duže. No, Mirko je i u svojoj 45. godini spreman na svakodnevni izlazak iz zone komfora i na toleranciju na neugodu. On je shvatio to da bi došao do ugode moraš puno vremena provesti u neugodi i to je pravilo koje nitko nije uspio poreći niti zaobiči. Inače, u budućnosti sporta će dominirati sportaši koji brže donose kvalitetne odluke, koji bolje toleriraju neugodu i koji su bezrezervno predani. Zdravlje, atletizam i vještina će se podrazumijevati, a "mindset" će činiti razliku.
U kojoj mjeri za otpornost brade (na nokaute) pomažu vježbe snage vrata a u koliko je to urođeno?
- Vjerojatno ne postoji čovjekova karakteristika koja jednim dijelom nije urođena. Međutim, jakost i funkcionalnost vratnih mišića u borilačkim sportovima rezultat su svakodnevnog sustavnog i napornog vježbanja. Nevjerojatno je s kakvim entuzijazmom i ozbiljnosti borci tome pristupaju. Razumljivo, ulog je doista velik.
U kojoj mjeri su trkačka moć i kondicijska pripremljenost odredili karijeru Ivice Olića?
- Ivica Olić je bio i ostao simbol kondicijske pripremljenosti. Ali, ono što je još važnije, on je postao personifikacija nezaustavljivog sportskog uspjeha. Unatoč brojnim izazovima i preprekama, naprosto nije postojao faktor ili događaj koji bi tog čovjeka zaustavio u konačnoj namjeri da uspije. Ponašao se po principu zaželi, vjeruj, djeluj. I završio u visinama. Jedna od najvećih potvrda njegovog uspjeha je njegov službeni status legende Bayerna. A tamo je proveo svega 3,5 godine. Nestvaran podatak. Ime Ivice Olića bi trebalo biti boldano u udžbenicima Prirode i društva u osnovnoj školi. Kao model pristupa životu, poslu, obitelji i društvu u cjelini.
I Mandžukić je svojevrsni energetski fenomen.
- Olić, Mandžukić, Perišić, Brozović. To su fenomeni u prostoru izdržljivosti. Mandžukić ima animalni nagon, u pozitivnom smislu. On ne zna stati, a ima mogućnost otići iznad barijere što se najbolje moglo vidjeti u polufinalnoj utakmici Svjetskog prvenstva protiv Engleske u kojoj je, kada se na većini naših igrača vidio umor, postigao pobjedonosni pogodak.
Osim s Cro Copom i Ivicom Olićem, profesor Jukić radio je u nogometnoj reprezentaciji s Modrićem, Rakitićem, Mandžukićem i drugim vrhunskim sportašima iz vrlo različitih sportova. Imaju li oni nešto zajedničko?
- To su vrlo različite osobnosti, ali prije svega dobri ljudi. A kada to kažem onda ne mislim na one površne procjene sa strane po tome da li je netko htio dati izjavu ili ne ili se nije potpisao nekome jer je u tom času nervozan. Mislim pri tome na dubinski uvid u to kakvi su to ljudi za što sam ja imao prilike. Dakako, svima njima je u sportu zajednički nazivnik iznimna posvećenost onome što rade a to znači da posjeduju samodisciplinu, poželjan stil života, veliku želju za treniranjem i učenjem.