Split Sports Festival, sportska konferencija koja ima namjeru postati tradicionalnom, završio je na vrlo atraktivan način. Naime, na završnom panelu u splitskom hotelu Amphora gostovali su Tom Aspinall (aktualni UFC prvak), Stipe Drviš (bivši svjetski prvak po WBA verziji), Antonio Plazibat (profesionalni kikboksač) i Marin Škifić (UFC producent).
A uz odlično moderiranje Marka Petraka spomenuti borci bili su prilično iskreni pa tako i najjači čovjek na svijetu Tom Aspinall.
- U prvih deset borbi ja sam se borio pred pedesetak ljudi a u prvih pet sam ja morao platiti da uopće nastupim. Dok se nisam počeo boriti u UFC-u ja sam dobivao po 300 funti po borbi. S 23 godine sam dobio prvo dijete a sa 25 dobio sam blizance a nisam zarađivao. I zbog toga sam više puta razmišljao o odustajanju od borbi i da si nađem neki stalni posao. No, moja obitelj stala je uz mene, ponajprije otac i supruga ali i prijatelji i oni su mi govorili da sam previše uložio da bih tek tako odustao. Srećom, u prvih nekoliko UFC borbi zaradio sam bonuse od po 50 tisuća dolara pa sam nakon nekog vremena mogao kupiti kuću za svoju obitelj.
Da je put prema vrhu vrlo trnovit ilustrirao je i Antonio Plazibat, jedan od najboljih kikboksača svijeta:
- Ja sam trenirao svaki dan nadajući se da će me netko zvati a zvali su me obično do dva tjedna prije borbe. Pristavši na jednu takvu borbu otišao sam u London gdje sam trebao biti lovina no ja sam pobijedio pa me netko vidio. Kako nisam imao menadžera ja sam i dalje odlazio na amaterska natjecanja no onda mi se dogodio Branko Cikatić koji me plasirao na K-1. Na početku sam se borio i u domaćoj FFC organizaciji no nisam tada mogao doći kući i reći mami da ću ja biti prvak kada dobivam po 200-300 eura po borbi. I zato ja uvijek kažem, ako netko želi zarađivati onda neka ide u nogomet jer u borilačkim sportovima nema novaca sve dok ne dođete do samog vrha. Srećom, tada sam otišao u Amsterdam gdje sam pokazao da vrijedim. Da se to nije dogodilo možda bih tukao ljude na ulici. Gledao bih se u ogledalo, pričao o osvajanju pojasa a borbe nigdje.
A baš to je Plaza dodatno naglasio:
- U ovom sportu dobro si plaćen samo ako si na vrhu, ako to nisi onda to ne čini. Najgore je ako se daješ previše pa jednog dana svi govore o tebi kako si bio dobar borac a ti imaš oštećenja mozga. Kada vidite kako izgledaju tužno je gledati intervjue bivših boraca u njihovim 50-im, 60-im a to su bili neki tvoji heroji. Lijepo je vidjeti Toma Aspinalla da je uspio no iza njega su na desetine tisuća boraca koji nemaju ni centra i završavaju karijere lošeg zdravlja.
Na takav stav reagirao je i Stipe Drviš, bivši boksač koji još otkako se boksa ostavio govori da to nije zdrav sport.
- Logično je da nije zdravo kada te netko lupa po glavi. No, to voli neka izvoli. Bolje je da o tome ja ne pričam.
No, zato je ispričao kako je uopće dospio u sport o kojem sada ima tako negativan stav. Kad su ga pitali sjeća li se svojih početaka, prvo se našalio:
- Kako da se sjetim nakon toliko udaraca u glavu.
Onda je nastavio u ozbiljnijem tonu.
- Počeo sam boksati s 19 godina i to sasvim slučajno. A do tada sam igrao košarku i bilo bi bolje a sam u tom sportu i ostao no pošto nisam bio dovoljno pametan odučio sam boksati. A isprva me nije zanimalo to divljaštvo pa sam u boksačku dvoranu dospio na nagovor prijatelja, rekreativca, i nakon što sam na prvom sparingu dobio po nosu odlučio sam se vratiti i naučiti da mogu vratiti. Tako sam ostao i zavolio boks. A već nakon godinu dana bavljenja govorio sam da ću biti svjetski prvak pa su me moji prijatelji blijedo gledali.
A to je i postao u poluteškoj, po WBA organizaciji. No, prije toga je nastupio i na Olimpijskim igrama u Atlanti.
- Ja sam u to vrijeme radio kao izbacivač u disko klubovima. I dok se ljudi za Olimpijske igre pripremaju četiri godine znate li koliko je moj ciklus priprema trajao? Mjesec dana. I to zahvaljujući tome što smo mjesec dana prije Igara otišli za Ameriku pa sam se barem dobro naspavao. I na tim Igrama sam na koncu bio peti a da sam imao uvjete tko zna gdje bih bio.
Stipe je i nadalje naš jedini svjetski prvak u profesionalnom boksu otkako je Hrvatska samostalna.
- Nažalost tome je tako. Iz toga se zacijelo vidi koliko je to teško postići a najteže je pri tome ostati normalan. Pa mi sada da se idemo svi, koji su u ovoj prostoriji, natjecati u pljuvanju u dalj i to bi bilo teško a kamoli postati najbolji na svijetu.
Kada čujete sve ove priče zacijelo zamislite da s tim ljudima nije lako raditi. No, Marin Škifić, producent s 10 Emmyja, tvrdi suprotno:
- Borci su najjednostavniji ljudi za raditi. Njihove borilačke vještine su ih naučile disciplini, strpljenju, skromnosti. Bez discipline nikad ne bi uspjeli. Radio sam sa sportašima iz različitih sportova ali za mene su MMA borci oni s kojima je najlakše raditi.
Kazao je ponešto Škifić, stalni suradni UFC-a, hoće li doista najveća svjetska organizacija slobodne borbe upriličiti priredbu u Beogradu.
- Priča se o kolovozu no ništa još nije službeno. UFC se uvijek želi širiti, za to su zainteresirani, a u Srbiji još nikad nisu bili. Kada idu na neku novu destinaciju, u neku novu zemlju, bitno je da imaju lokalnu zvijezdu koja će privući publiku.
Ako bi pak na toj priredbi nastupio hrvatski teškaš Ante Delija onda bi zacijelo i njegovih navijača. A jedan poseban bi stigao iz Manchestera.
- Bude li se moj sparing partner Delija borio u Beogradu ja ću ga svakako doći bodriti. Inače, boriti se pred svojom publikom nezamisliv je pritisak na kojeg ne odgovaraju svi jednako. Ja sam se borio u Manchesteru i meni je to funkcioniralo - kazao je Tom Aspinall koji je nakon panela imao više medijskih istupa ali i velik broj zahtjeva za fotografiranje s fanovima.