David Marshall Coulthard, rođen u malom škotskom mjestu Twynholm, odrastao je u obitelji u kojoj je miris benzina bio sastavni dio svakodnevice. Njegov otac, Duncan, bio je nacionalni prvak u kartingu, a djed se natjecao na prestižnom Reliju Monte Carlo, stoga nije bilo iznenađenje što je mladi David već s 11 godina sjeo u svoj prvi karting, poklon od oca koji mu je odredio životni put. Ubrzo je počeo nizati uspjehe u lokalnim prvenstvima, pokazujući talent koji ga je odvajao od vršnjaka. Prijelaz u jednosjede bio je logičan korak, a 1989. godine osvojio je juniorsko prvenstvo Formule Ford, što mu je donijelo i prvu McLaren/Autosport nagradu za mladog vozača godine. Taj uspjeh omogućio mu je testiranje McLaren F1 bolida, prvi susret sa svijetom u kojem će kasnije ostaviti neizbrisiv trag. Njegov put prema vrhu nastavio se kroz Formulu 3, gdje je 1991. završio kao viceprvak iza Rubensa Barrichella, ali i osvojio prestižne utrke poput Velike nagrade Macaua.
Sudbina je htjela da njegov ulazak u Formulu 1 bude obilježen jednom od najvećih tragedija u povijesti sporta. Kao testni vozač momčadi Williams, Coulthard je 1994. godine dobio priliku života nakon tragične smrti Ayrtona Senne na utrci u Imoli. Uskočio je u Sennin bolid i debitirao na Velikoj nagradi Španjolske. Iako je prva sezona bila turbulentna, s prekidima u kojima ga je mijenjao iskusni Nigel Mansell, Coulthard je pokazao zrelost i brzinu, osvojivši svoje prve bodove i prvo postolje u Portugalu. Sljedeće godine, 1995., potvrdio je svoj talent ostvarivši prvu pobjedu u karijeri, upravo na stazi Estoril u Portugalu, nakon što je dominantno osvojio i pole position. Ipak, kraj te godine obilježio je i spor oko ugovora. Coulthard je potpisao za McLaren, no Williams je tvrdio da ima pravo zadržati ga. Slučaj je završio pred Odborom za priznavanje ugovora Formule 1, koji je presudio u korist Williamsa, no već sljedeće sezone Coulthard je ipak prešao u momčad iz Wokinga, gdje će provesti najuspješnije godine svoje karijere.
Partnerstvo s Mikom Häkkinenom u McLarenu od 1996. do 2001. godine postalo je jedno od najpoznatijih u to doba. Iako je Finac osvojio dva naslova prvaka, Coulthard je bio ključan kotačić u uspjesima momčadi, osvojivši za njih 12 od svojih 13 pobjeda. Sezona 2001. bila je vrhunac njegove karijere, kada je završio kao viceprvak svijeta, odmah iza nedodirljivog Michaela Schumachera u Ferrariju. No, godine u McLarenu nisu bile bez kontroverzi. Na otvaranju sezone 1998. u Australiji, Coulthard je vodio utrku, ali je u skladu s predsezonskim dogovorom propustio Häkkinena da pobijedi, što je izazvalo brojne rasprave. Pet godina kasnije, priznao je da je sudar s Michaelom Schumacherom na kišnoj utrci u Belgiji 1998., kada ga je Nijemac pokušavao prestići za cijeli krug, bio njegova pogreška. Schumacher je tada bio toliko bijesan da je u boksu krenuo u fizički obračun, optužujući Škota da ga je pokušao ubiti.
Izvan staze, Coulthardov život bio je jednako dinamičan, često ispunjavajući stranice tabloida. Početkom 2001. godine, dok je bio zaručen za američku manekenku Heidi Wichlinski, britanski tisak je objavio priču o njegovoj navodnoj aferi s 20-godišnjom manekenkom Ruth Taylor. Prema napisima, nakon susreta u ekskluzivnom londonskom restoranu Nobu, Coulthard je pozvao nju i njene prijateljice u svoj hotelski apartman na zabavu. Taylor je kasnije detaljno opisala noć provedenu s vozačem, tvrdeći da joj je rekao kako nema djevojku. Ta priča, objavljena samo nekoliko dana prije početka sezone, uzdrmala je javnost, no nije značajno utjecala na njegove performanse na stazi. Ovaj incident bio je samo jedan u nizu događaja koji su pratili njegovu karijeru, uključujući i stravičnu zrakoplovnu nesreću 2000. godine. Privatni Learjet u kojem je bio sa zaručnicom srušio se u Francuskoj, a oba pilota su poginula. Coulthard je čudom preživio s lakšim ozljedama i već dva tjedna kasnije vozio je utrku u Španjolskoj i završio na drugom mjestu.
Nakon devet sezona u McLarenu, na kraju 2004. godine zamijenio ga je Juan Pablo Montoya. Mnogi su mislili da je to kraj njegove karijere na najvišoj razini, no Coulthard je 2005. potpisao za novonastalu momčad Red Bull Racing. Tamo je proveo posljednje četiri sezone svoje F1 karijere, odigravši ključnu ulogu mentora i iskusnog vozača u razvoju tima koji će kasnije dominirati sportom. Godine 2006. na Velikoj nagradi Monaka donio je Red Bullu njihov prvi podij u povijesti, a iz sporta se povukao na kraju 2008. godine, ostavivši iza sebe 13 pobjeda, 62 postolja i 535 bodova. Nije nestao sa scene; ostao je ambasador Red Bulla i postao cijenjeni stručni komentator, prvo za BBC, a potom i za Channel 4. Usporedno s tim, pokrenuo je i vlastitu produkcijsku kuću koja proizvodi prijenose Formule 1.
Njegov privatni život nastavio je biti ispunjen. Iz braka s belgijskom TV voditeljicom Karen Minier, koji je trajao od 2013. do 2022., ima sina Daytna, koji je krenuo očevim stopama i natječe se u juniorskim formulama. Nakon razvoda, Coulthard je pronašao sreću sa švedskom manekenkom Sigrid Silversand, s kojom se zaručio u siječnju 2025. godine. Uoči vjenčanja, koje će se održati u Monaku uz veću proslavu planiranu za srpanj u Škotskoj, organizirao je momačku večer za pamćenje. Proslava u španjolskoj Marbelli okupila je brojne prijatelje, uključujući legendu komentiranja Martina Brundlea. Društvo je uživalo u luksuznom klubu na plaži, a zabava se nastavila do ranih jutarnjih sati. Fotografije raspoloženog Coultharda kako tetura ulicama uz pomoć prijatelja obišle su svijet, pokazujući da i u pedesetima "DC" ne gubi svoj prepoznatljivi duh. Čini se da je Charles Leclerc, vozač Ferrarija, "ukrao njegov scenarij", kako je Coulthard u šali rekao, jer se i Leclerc nedavno vjenčao u istom matičnom uredu u Monaku.