Svijet nogometa zavijen je u crno nakon vijesti da je preminuo Borislav Mihajlov, jedan od najvećih bugarskih nogometaša svih vremena i ikona generacije koja je ispisala povijest. Mihajlov je umro u bolnici u Sofiji od posljedica teškog moždanog udara koji je pretrpio u studenom prošle godine, nakon čega se nalazio u induciranoj komi. Liječnici su ga mjesecima održavali na životu, no nažalost, nisu ga uspjeli spasiti. Tužnu vijest o njegovoj smrti potvrdio je njegov sin Nikolaj, također poznati vratar. Mihajlov je ostavio neizbrisiv trag kao kapetan, vođa i, kasnije, kao kontroverzni, ali najdugovječniji predsjednik Bugarskog nogometnog saveza (BFU).
Vrhunac njegove impresivne karijere bez sumnje je Svjetsko prvenstvo 1994. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je kao kapetan predvodio Bugarsku do nevjerojatnog četvrtog mjesta. Njegova herojska izvedba u osmini finala protiv Meksika ušla je u anale, kada je u raspucavanju obranio dva jedanaesterca i odveo svoju momčad u povijesni četvrtfinale. Mihajlov je za reprezentaciju nastupio 102 puta, dugo držeći rekord po broju nastupa, a čak 60 puta nosio je kapetansku traku. Sudjelovao je na tri svjetska prvenstva (1986., 1994. i 1998.) te na Europskom prvenstvu 1996. godine, čime je zacementirao svoj status nacionalne legende.
Klupsku karijeru obilježili su nastupi za sofijski Levski, u kojem je proveo osam sezona i postao klupska ikona. S Levskim je osvojio tri naslova prvaka Bugarske i tri nacionalna kupa, a 1986. godine proglašen je i najboljim bugarskim nogometašem godine. Njegov talent prepoznali su i u inozemstvu pa je branio za portugalski Belenenses, francuski Mulhouse, engleski Reading i švicarski Zürich. Potječe iz poznate vratarske obitelji; njegov otac Biser također je bio vratar Levskog, a istim je putem krenuo i njegov sin Nikolaj.
Nakon završetka igračke karijere, Mihajlov se posvetio nogometnoj administraciji. Godine 2005. izabran je za predsjednika Bugarskog nogometnog saveza, funkciju koju je, uz prekide, obnašao rekordnih 18 godina. Od 2011. do 2019. bio je i član Izvršnog odbora UEFA-e, što potvrđuje njegov utjecaj u europskom nogometu. Ipak, njegov mandat na čelu BFU-a bio je obilježen brojnim kontroverzama, optužbama za korupciju i stalnim prosvjedima navijača koji su tražili njegov odlazak.
Pritisak javnosti kulminirao je 2019. godine nakon rasističkih incidenata na utakmici protiv Engleske, kada je Mihajlov podnio ostavku, no na iznenađenje mnogih, vratio se na funkciju već 2021. godine. Definitivno se povukao krajem 2023., nakon masovnih i nasilnih prosvjeda u Sofiji koji su paralizirali bugarski nogomet i jasno poručili da je njegovo vrijeme isteklo. Unatoč turbulentnom kraju administrativne karijere, Borislav Mihajlov ostat će upamćen prvenstveno kao vratar koji je jednoj maloj naciji donio najveću nogometnu radost u njezinoj povijesti.