Drugog dana Svjetskog prvenstva u boksu, koje se održava u Liverpoolu, nastupit će četvero hrvatskih boraca - mlađahni Zadranin Petar Krešimir Knežević (75 kg), iskusni Osječanin Luka Pratljačić (preko 90 kg), Splićanin Petar Leskur (85 kg) i Nikolina Ćaćić (57 kg).
Još prije polaska za Englesku, popričali smo s Kneževićem i Pratljačićem a mladom Zadraninu ovo će biti najveći ispit u karijeri jer mu je prvo seniorsko Svjetsko prvenstvo:
- Odradio sam pripreme od skoro tri mjeseca. Najprije kroz bazične pripreme i uboksavanje u Zadru a potom sparing pripreme u Bugarskoj gdje je bilo šest-sedam država. Ondje smo odradili puno rundi a na kraju i međusobno 25 rundi laganog sparinga. Bilo je ondje i potencijalnih protivnika.
Petar Krešimir se za ovaj mundijal pripremao s bivšim Don Kingovim profesionalcem Marijem Preskarom.
- Uskoro će biti tri godine da radim s njim i puno sam naučio od Marija. Svaki put naučim nešto novo i nadam se da ću to pokazati i na ovom natjecanju na kojem će naš najveći adut biti Gabrijel Veočić, naš najbolji boksač. A Luka Pratljačić je pak osvajač bronce s posljednjeg Prvenstva Europe. To su naše najveće uzdanice a i ja vjerujem da sam spreman za veliki iskorak.
A što o tome da predsjednik Hrvatskog boksačkog saveza Bono Bošnjak očekuje dvije medalje ima za reći naš najteži borac Luka Pratljačić?
- Ja se iskreno nadam da sam ja ta jedna medalja. Imali smo ozbiljan međunarodni kamp gdje smo stvarno pokazali dobru formu. Ja sam nakon svog profesionalnog debija odmorio tjedan dana, dva tjedna sam se lagano održavao dva tjedna i onda smo krajem lipnja krenuli s ozbiljnim bazičnim pripremama u koordinaciji mog boksačkog trenera Matkovića i kondicijskog trenera Krole. Istinski sam spreman, nemam vanjskih faktora koji me muče, zdrav sam, i nadam se da će me dragi Bog pogledati i dati mi malo sreće u ždrijebu da se dobro uvedem u natjecanje. Stvarno mislim da sam spreman ići do kraja a najbolji pokazatelj su bili sparinzi u Bugarskoj gdje sam nasuprot sebe imao četiri medaljaša s velikih natjecanja a niti jedan se nije dobro proveo sa mnom.
Već neko vrijeme Luka bazične pripreme provodi s Mirkom Krolom, jednim od najboljih hrvatskih kondicijskih trenera, stručnjakom koji je svojedobno bio i osobni trener NBA košarkaša Tonija Kukoča. A on je poznat po tome da vješto izmišlja nove vježbe.
- Čovjek je perfekcionist i on i Matković su se našli i jako su slični. Radi se jako, nije uvijek po mojoj volji. Kada mislim da sam umoran on me tjera preko mojih granica pa bude i međusobnih tenzija jer je tu i puno emocija. No, tako mora biti u vrhunskom sportu a ja s Mirkom radim posljednje četiri godine i vidim velike pomake.
Kakvu konkurenciju očekuje Luka u novoj organizaciji?
- Očekujem najveću konkurenciju jer svi su prešli u novu organizaciju. Mislim da neće biti nikakve razlike u odnosu na posljednje Svjetsko prvenstvo u Uzbekistanu, u onoj prijašnjoj organizaciji i bit će jako teško.
Je li naš najbolji superteškaš kvalitetniji u odnosu na Taškent?
- Iako je to samo dvije godine razlike, osjećam da sam puno napredovao. Nažalost, tada sam morao uspavati svoju veliku ljubav, mog psa labradora Abija, i to me pogodilo. Od toga nije prošlo dovoljno vremena do Prvenstva pa nisam bio usredotočen u ringu te sam izgubio od Kineza koji se kasnije borio za medalju. Kao da mi je nedostajalo žara, nisam bio psihički stabilan jer sam ga dva dana prije puta u Uzbekistan Abija morao uspavati.
Je li Luka u međuvremenu pribavio novog ljubimca?
- Nisam i neću jer sam dosta na putovanjima a kada sam kući treniram dva puta dnevno svaki dan. Više nikad neću imati 28 godina i sada je pravo vrijeme za iskorake u karijeri. Vrijeme se ne može vratiti a za ostale stvari će biti vremena. S obzirom na to da se za psa jako emotivno vežem možda je i bolje da ga nemam do kraja karijere. Jer, Abi je bio jedna od najljepših stvari u mom životu ali i jedna od najtežih kada smo se morali rastati.
Nadamo se da sada slijedi jedan od ljepših tjedana u njegovu životu.
- Sve sam odradio po planu. Odlično se osjećam. Uz Božju pomoć ja vjerujem da ovo nije prazna priča i da mogu daleko dogurati.