Možda i najveći dobitnik pobjede Dinama u Gorici sigurno je Noa Mikić. Desni bek maksimirske momčadi odigrao je odličnu utakmicu, imao dva (od dva) uspješna klizeća starta, dva presijecanja, tri otklonjene opasnosti, dva osvojena posjeda, četiri od sedam osvojenih duela na tlu, jedan (od jedan) osvojen zračni duel, a s ocjenom 7,6 bio je treći najbolji ocijenjeni igrač među dinamovcima.
Mariju Kovačeviću dugo je trebalo da pruži šansu Mikiću, prije toga na desnom beku umjesto ozlijeđenog Valinčića isprobavao je stopera Theophilea i desno krilo Lisicu, no posljednje dvije prvenstvene utakmice, protiv Gorice i Varaždina, pokazale su da je Mikić šansu trebao dobiti i prije.
Noa Mikić protiv Gorice i Varaždina pokazao je kvalitetu, ali i strast. Klizećim startom protiv Gorice digao je Bad Blue Boyse i atmosferu na stadionu, prilikom gluposti Stojkovića prvi mu je prišao i utješio ga, kada je Hoxha ostao ležati na podu odmah mu je priskočio i pitao ga je li teže ozlijeđen...
Noa Mikić svakako je pokazao da se na njega može računati, a lošija partija poput one protiv Lille samo su dio nogometnog sazrijevanja. Iako, čak i u toj lošijoj utakmici protiv Lillea, Mikić je pokazao pozitivne stvari - nije se skrivao iza iskusnijih suigrača i nije igrao samo na jednom dijelu terena. Ušao je u ukupno 11 duela (uz Pereza Vinlofa najviše kod Dinama) te je bio uspješan u njih sedam, što je za jedan manje od Vinlofa. Uglavnom, Mikić je dokazao da može biti alternativa Valinčiću.