Začeci žestokoga suparništva najvećih splitskih i zagrebačkih nogometnih klubova, rođenoga prije više od sto godina, vjerodostojno su detaljizirani u knjizi 'Kibici Purgera' zagrebačkoga autora Ivice Šute, pa u povodu nadolazećega derbija sjedamo u vremenski stroj i evociramo neke od prvih sudara splitskih bijelih i zagrebačkih plavih, a klub se tad zvao Građanski. 'Purgeri i Dalmatinci – rivalstvo zagrebačkog sjevera i juga' – naziv je poglavlja u spomenutoj knjizi. Početak o odnosima Građanskog i Hajduka, odnosno njihovih vjernih kibica, zasigurno nije idiličan.
Novosti su s velikim nestrpljenjem pisale o dugo očekivanoj utakmici između Prvog hrvatskog građanskog športskog kluba i Jugoslavenskog nogometnog kluba Hajduk, koja će riješiti 'pitanje najboljeg jugoslavenskog športskog kluba'. No već na prvoj poslijeratnoj zagrebačkoj utakmici ovih dvaju klubova na maksimirskom igralištu u svibnju 1919. zabilježen je incident. Naime, kada je u 21. minuti jedan igrač Građanskog napravio prekršaj na igraču Hajduka Frani Tagliaferu, ovaj je (misli se na Tagliafera, op. a.) napravio gest, kao da će ga udariti. Zbog tog čina sudac utakmice odlučio je isključiti ovog igrača Hajduka. Na tu su odluku protestirali igrači iz Splita, tražeći da se odluka opozove ili da se barem onda isključi i igrač koji je napravio prekršaj na Tagliaferu. Kako sudac to nije učinio, 'Hajduk je istupio s igrališta, te stoga igra (tako) nije završena'. Novinar Novosti zgrožen je postupanjem splitskih igrača i izričito napominje kako 'gospoda iz Hajduka nijesu športsmeni!'.
Razloge ovakvog čina Hajdukovih igrača novinar pronalazi u nesnalaženju Splićana u novom, zagrebačkom nogometno-igračkom ambijentu. Piše kako je razlog 'surovoj i nelijepoj igri' Splićana vjerojatni razlog taj 'što Hajduk nije imao za protivnike prvorazredne i fairne momčadi, već engleske mornare i vojnike, od kojih su moguće naučili gornje 'odlike'. Za ovog novinara dileme nema. U Zagrebu se 'tako nogomet ne igra' budući da 'kod nas se polaže u prvom redu važnost na lijepu igru i kombinaciju, a to i jest svrha nogometa, a ne bespotrebno navaljivanje na momka umjesto na loptu'. I na koncu spominje kako je utakmici nazočilo oko 5000 gledatelja, među kojima je bilo i onih koji su 'skroz neumjesno i nedisciplinirano i svojim ispadima upravo htjeli terorizirati ostalu športsku publiku'. Bio je to svakako neugodan uvod u ono što će uslijediti samo dvije godine poslije(...). Prvo gostovanje Građanskog u Splitu nakon rata bio je dio tzv. Duhovske turneje, odnosno za vrijeme katoličkog blagdana Duhova koji se slavi 50 dana nakon Uskrsa, kada je Građanski gostovao u Sarajevu i Splitu.
Momčad i vodstvo Purgera provelo je ukupno pet dana u ovome dalmatinskom gradu. Prema izjavama s obiju strana, utakmica najjače zagrebačke i najjače splitske momčadi krajem svibnja 1921. protekla je u izrazito dramatičnim okolnostima. Pritom će se prikazi događanja i njihove interpretacije s jedne i druge strane stubokom razlikovati, a utakmica će prerasti isključivo sportske okvire. O tome što se dogodilo u Splitu opširno je izvijestio Zagrebački športski list. Prema riječima svjedoka koji je iz Splita poslao brzojav u Zagreb na redakciju lista, već u trećoj minuti utakmice 'tri čovjeka iz općinstva navale na Šifera (Jaroslava Šifera, obrambenog igrača Purgera, op. a.) i sa šakama ga isprebijaju, jer je loptu bacio u aut'. Nakon tog incidenta, kako se dalje navodi, igrači Građanskog namjeravali su napustiti igralište, ali su na kraju ipak pristali nastaviti igrati. U navedenom se brzojavu spominje i iznimna grubost igrača Hajduka zbog koje je, nakon jednog udarca 'igrač Građanskog Granec (Ivan Granetz, vezni igrač) pao u nesvijest' te se više nije vratio u igru.
Uznemireno ovim vijestima, uredništvo lista nastojalo je tijekom noći uspostaviti telefonsku vezu sa Splitom te im je s dvije strane potvrđena od splitskih građana 'nevjerojatno surova igra Hajduka, postupak suca i općinstva'. U pola noći redakciju lista nazvala je jedna službena osoba iz Splitskog nogometnog podsaveza i javila kako je već prilikom izlaska igrača Građanskog na igralište 'počela urnebesna vika publike uz bacanje raznolikih predmeta, te pljuvanje po igračima'. Među povicima koje je publika uzvikivala isticali su se: 'Hajduk je prvak Jugoslavije, a ne Građanski. Zagrebački republikanci!'. Tijekom utakmice, a prema istom izvoru, publika je dobacivala igračima: 'Nećete doći živi u Zagreb, mater vam vašu!', te je u jednom slučaju čak morala intervenirati policija sa sabljama.
Tijekom spomenutoga telefonskog razgovora s predsjednikom Građanskog zaviknuo je igrač Fritz Ferderber u telefon: 'Gospodine predsjedniče, grozno, grozno, gore negoli u Africi!' Ove vijesti izazvale su veliku uznemirenost u Zagrebu. Na uredništvo lista stizali su brojni telefonski upiti te izrazi zgražanja i osude splitskih događanja, kao i poziv na doček igrača i vodstva Građanskog. U pisanju o događanjima u Splitu novinari lista naglasak su stavili na politički element te tvrde kako se 'cijelo gostovanje Građanskog izvrnulo na političku stranu'. Razloge vide u tome što su Građanskom u Splitu vikali da su prvaci Hrvatske, 'dok smo mi (tj. Hajduk) prvak Jugoslavije'. Osobito zgražanje izazvalo je to, kako se dalje navodi, što su igračima i vodstvu kluba navijači Hajduka dovikivali da su 'hrvatske svinje, zagrebački republikanci'. Opis, pak, same utakmice obiluje još dramatičnijim elementima. Tome su svakako pridonijeli igrači Građanskog koji su dali iscrpan izvještaj novinarima Zagrebačkog športskog lista.
Prema tim svjedočanstvima, momčad Građanskog prispjela je 22. svibnja 1921. na teretnom automobilu nešto poslije 17.00 sati na igralište Hajduka, na kojem je – unatoč velikoj vrućini – već bilo okupljeno oko 4000 gledatelja. Iako je nekolicina ljudi u gledalištu pljeskala igračima Građanskog, igrači navode kako su se kod ulaza na igralište mogli čuti povici: 'Dat ćemo Vam danas, došli ste nam na zub, zagrebački republikanci!' Igrači su nadalje ispričali kako je igrač Hajduka Janko Rodin, uoči početka utakmice i kratke rasprave sa sucem oko lopte, dobacio kapetanu Građanskog Dragutinu Vragoviću: 'Svinje zagrebačke, sada ste u Splitu, ne u Zagrebu!' Navodi se kako je nakon jednog starta između igrača Hajduka Frane Tagliafera i igrača Građanskog Jaroslava Šifera na teren uskočio pričuvni igrač Hajduka i brat spomenutog Tagliafera, koji je bio u civilu kao gledatelj, i udario u glavu Šifera.
Nakon toga navalilo je još troje, četvero gledatelja u teren, ali ih je brza intervencija policije spriječila u daljnjim napadima. Kako navode dalje, nakon pogotka Granetza za Građanski, 'plješću naši članovi i do 300 ljudi', što podrazumijeva da su Purgeri imali podršku jednog dijela splitske publike. Očito je najveća napetost bila između Rodina i strijelca pogotka za Građanski. Naime, Rodin je jednom prilikom, prema svjedočenju igrača, dobacio Granetzu: 'Majku ti tvoju, platiti ću ti ja za tvoj goal. Nećeš više nijednoga da zabiješ. Svinjo zagrebačka!' Nedugo zatim Granetz će u jednom startu dobiti neugodan udarac u glavu, nakon čega su ga njegovi suigrači iznijeli s terena u nesvijesti i uz povike iz publike: 'Crkni, tovare'.
Igrač Hajduka, inače Bečanin Franz Mantler, navodno je još prije početka upozorio Peršku i Šifera 'neka se čuvaju ako će htjeti iznijeti žive glave iz Splita' pa su ova dvojica među prvima napustila igralište nakon završetka utakmice. Prilikom odlaska s igrališta 'u autu legoše se do igrača na pod, da ih ne vidi mularija, koja je pljuvala na igrače, piskala i cvilila, i dok su Kinerta i oružara Govedića popljuvali svega', odjurio je automobil Građanskog do hotela. Prilikom odlaska iz Splita, došavši pred brod, a nakon srdačnog oproštaja s delegacijom Juga (drugi splitski nogometni klub, nap.a.), igrači Građanskog morali su pobjeći u brodske kabine jer ih je svjetina počela gađati kamenjem. Pritom su im vikali: 'Republikanci, hulje, Radićevci, izrod...'
Opširan izvještaj o događajima u Splitu podnio je vođa puta Građanskog Josip Pavlin. Kako i sam priznaje, upravo je antagonizam dvaju splitskih klubova – Hajduka i Juga – utjecao na činjenicu da ih je, za razliku od Hajduka, vodstvo potonjeg prijateljski i srdačno dočekalo i pratilo u Splitu. Na glasine kako igrači Građanskog neće izaći živi s igrališta, Pavlin se obratio vodstvu Hajduka koje mu je obećalo da će sve poduzeti da boravak zagrebačke momčadi u Splitu protekne u najboljem redu. Iste garancije dao mu je i dr. Bogumir Doležal, član Uprave Hajduka i potpredsjednik Jugoslavenskoga nogometnog saveza. Prvu utakmicu u Splitu ekipa Građanskog odigrala je u subotu 21. svibnja 1921. protiv splitskog Juga. Utakmica je protekla u igračkoj dominaciji Zagrepčana, ali i u iznimno prijateljskoj atmosferi na tribinama. Pavlin spominje kako je 'uzorna i športska radnička publika (...) svog takmaca (igrače Građanskog, op. a.) otpratila s igrališta s urnebesnim pljeskom'. Ova podrška Jugovih navijača Zagrepčanima manifestirala se i na sutrašnjoj utakmici protiv Hajduka. Naime, kada je momčad Građanskog izašla na igralište Starog placa, zatekao ih je 'urnebesni pljesak s istočne strane gdje se nalazila Jugova publika', dok je sa zapada stizala podrška Hajduku.
Kako ističe vođa puta Purgera, uoči početka utakmice nije bilo uobičajenog pozdrava, zajedničkog slikanja te ostalih formalnosti. Ali zato spominje grubu igru hajdukovaca, pristranost suca Ivaniševića i dovikivanja iz jednog dijela publike, kao npr.; 'Ne ćete živi izaći sa splitskog igrališta, čekali smo vas dvije godine da dođete u Split, a sada ćete platiti, frankovci, republikanci, radićevci'. Pavlin navodi kako je prvo poluvrijeme završilo uz skandiranje Hajdukovih navijača: 'Hajduk je prvak Jugoslavije, a vi budite prvaci Hrvatske', uz poklike: 'Dolje frankovci, republikanci i radićevci', te uz pokazivanje prstima broj dva (vodstvo Hajduka rezultatom 2:1, op. a.) i karakterističnih 'rogova'. Nakon utakmice, Pavlin svjedoči kako je publika navalila na igralište te su se igrači Građanskog pred navijačima uspjeli skloniti u svlačionicu. Pritom su bili pljuvani i vrijeđani povicima: 'Svinje hrvatske, republikanci, radićevci, frankovci, mi smo prvaci Jugoslavije, a vi budite hrvatski prvaci.'
Pavlin također spominje kako službenoj večeri klubova nije nazočila Hajdukova, nego samo Jugova delegacija, što je smatrao pomanjkanjem poštovanja i gostoprimstva. Pavlin navodi kako su se prije polaska za Zagreb pojavili i predstavnici Hajduka – potpredsjednik Jelić i Šitić – te se ispričali 'za nedolično držanje publike prema igračima' i izrazili svoje žaljenje. Međutim, spominje nadalje, smatrali su to opravdanim 'zbog onoga što se Hajdukovcima pred dvije godine dogodilo u Zagrebu i nakon nelijepog pisanja zagrebačke štampe pune dvije godine'. Nije slučajno da je u tako naelektriziranoj atmosferi povratak igrača i vodstva Građanskog izazvao u Zagrebu golem interes. Nepregledno mnoštvo građana dočekalo je u poslijepodnevnim satima momčad Građanskog na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, a 'momčadi je bilo predano cvijeće, veliki lovorov vijenac građanstva, S. K. Slavije itd.' Igračima se na kolodvoru obratio predsjednik kluba Željko Berger koji je istaknuo 'kulturnu misiju koju je ispunjavao Građanski na svom putu, propagirajući zagrebački šport'. U otvorenom pismu koje je spomenuti Željko Berger nakon utakmice uputio dr. Doležalu, članu uprave J.N.K Hajduk i potpredsjedniku JNS-a u Splitu, jasno se ističe politički karakter, odnosno politička pozadina nedavnih incidenata. Berger pritom aludira na povike mase koji su za njega jasno 'političkog smjera'.
Očito da Berger pritom misli na povike 'hrvatske svinje', 'republikanci', 'frankovci', 'radićevci', koje je, prema navodima iz kluba, Hajdukova publika upućivala vodstvu i igračima Građanskog. Na pisanje zagrebačkog lista reagirao je promptno gradonačelnik Splita dr. Ivo Tartaglia te je uputio brzojav svome kolegi, zagrebačkom gradonačelniku ing. Vjekoslavu Heinzelu. U njemu je osporio sve navode u Zagrebačkom športskom listu o ponašanju splitske publike i igrača Hajduka prema Građanskom prije, za vrijeme i nakon utakmice. Te izvještaje naziva 'lažnim i izmišljenim', te navodi da im je jedina svrha 'da se jedan športski neuspjeh izrabi u političke svrhe stvaranjem antagonizma između Splita i Zagreba, kojemu je građanstvo Splita oduvijek odano i privrženo ljubavlju i počitanjem'. Na ovaj brzojav odmah je reagiralo uredništvo lista, ponudivši kao dokazni materijal svjedočanstvo vođe puta J. Pavlina, za kojeg ističu da je i sam Dalmatinac, iskaze igrača, originalne brzojave iz Splita, telefonske razgovore s građanima Splita neposredno nakon utakmice, pismeni izvještaj splitskih sportaša, te izjave – pismene i usmene – svih članova Građanskog koji su bili na putu u Splitu.
Međutim, na tome nije završena čitava prepiska. Da je stvar uistinu prerasla sportske granice, jasno je već i iz spomenutog brzojava čelnog čovjeka Splita zagrebačkom gradonačelniku. Reakcije i demantiji uslijedili su vrlo brzo sa splitske strane. Posebno su rezolutno reagirali splitski dnevni i tjedni listovi, među kojima svakako treba izdvojiti popularni splitski dnevnik Novo doba, kao i Jadranski sport, Život i drugi. Splitski list Novo doba pratio je na svojim stranicama gostovanje zagrebačkog Građanskog u svome gradu. Predstavivši momčad Građanskog kao prvaka Zagreba, novinar piše kako su 'davno i dugo iščekivani gosti bili (su) pri dolasku srdačno pozdravljeni od velikog broja športaša'. Za razliku od prve utakmice protiv Juga, koju je Građanski lagano dobio u utakmici 'bez napetosti i potpuno fair', iduća utakmica protiv Hajduka 'očekivala se sa još neviđenom napetošću te je privukla na igralište do sada neviđeni broj gledalaca, ne samo iz Splita nego i iz provincije (računa se oko 5000 duša da je bilo na igralištu)'.
Novinar je ponajprije usredotočen na prikaz igre i izvedbe igrača obiju momčadi, iako priznaje da je 'prvo poluvrijeme počelo sa velikim elektricitetom u zraku i velikom tremom i nesigurnošću svih igrača'. Također spominje grubu igru igrača Građanskog zbog koje je utakmica bila često prekidana, kao i nekorektno ponašanje Purgera prema sucu. Novinar Novog doba istodobno napominje kako 'osim jednog incidenta na početku igre od strane jednog gledaoca, koji se mora požaliti, to izražavanje publike nije nikada prešlo granicu dopustivosti'. Također negira svaku odgovornost igrača Hajduka za incidente na utakmici te završava time da se velika uzrujanost publike na početku susreta 'sve više stišavala, te je već pri koncu prvog poluvremena publika bila potpuno mirna'. U drugom kraćem izvještaju u istom broju lista opisuje se odlazak momčadi Građanskog iz Splita. Ovdje novinar ne može ne istaknuti kako je 'Građanski došao borbeno raspoložen u Split u cilju da konačno potuče Hajduka i da dokaže svoje neosporno prvenstvo u Jugoslaviji'. Pritom kao najvećega zagrebačkog provokatora spominje igrača Građanskog Emila Peršku koji se, prema tim navodima, 'hvalio da ima u malom džepu prsluka cijelog Hajduka i da sam garantuje za pet golova!'.
Zanimljivo kako tu provokaciju spominje i Jadranski sport, glasilo Splitskog olimpijskog odbora i Splitskog nogometnog podsaveza, koji je izlazio kao poseban prilog Novog doba. Napominje se kako je na neraspoloženje splitske publike prema igračima Građanskog utjecalo 'njihovo hvalisanje po gradu pred utakmicu'. Međutim, istodobno se navodi kako je ovaj susret premašio sve granice sporta i da je u svemu bilo 'mnogo sujete, mnogo zavisti, mnogo neraspoloženja'. Za novinara splitskog dnevnog lista to je neraspoloženje i napetost imalo svoj komičan završetak prilikom odlaska momčadi Građanskog iz Splita. Spominje kako su umjesto sportskih pozdrava igrači Građanskog s parobroda vikali: 'Dolje Hajduk! Živio Jug! Do viđenja u Zagrebu!', a ovi su im s kraja pokazivali dva prsta što je simboliziralo dva gola. Idućeg dana, 24. svibnja, Novo doba donosi Hajdukov demanti zagrebačkih vijesti o događajima u Splitu te još jednom ističe grubu igru Građanskog. Štoviše, smatra da su 'protestima, nedozvoljenim sredstvima i hinjenjem nesvjestice' (misli se na Granetza, op. a.), samo dodatno naelektrizirali ionako napetu atmosferu na igralištu. Zbog pisanja zagrebačkog tiska, a i zbog molbe JNS-a da se očituje u vezi s time, Splitski je podsavez uputio izvještaj u Zagreb.
U njemu se ističe zaslužena pobjeda Hajduka te 'nedisciplinovana i unfair Građanskog'. Sve navode iz zagrebačkog tiska nazivaju 'lažima i insinuacijama', a kao jedini incident navode postupak Tagliaferova brata, koji je 'bio zaustavljen i odstranjen bez da je Šifera taknuo'. Splitski podsavez također je, na temelju izvještaja Glavnog odsjeka državnog redarstva u Splitu i zapisničkih preslušanja viđenijih građana koji su nazočili utakmici, odlučio podastrijeti dokaze koji bi u potpunosti demantirali tvrdnje igrača i vodstva Građanskog. Novo doba također se oštro u svojim komentarima osvrnulo i na doček Građanskog na zagrebačkom Glavnom kolodvoru. Novinar spominje kako je igrače dočekala masa 'razdražena pretjeranim (i lažnimi Ur.) brzojavnim izvještajima iz Splita u zagrebačkim novinama'. Spominje kako je građanstvo predalo igračima vijence i kite s raznim natpisima, kao npr. 'Građanstvo prvaku Jugoslavije', 'Dolje splitski hajduci!', te da je izgovoreno više govora 'punih žuči'. Osobito ističe brojne povike protiv Dalmacije i Dalmatinaca pa zaključuje kako je svatko tko je 'bio prepoznat kao Dalmatinac, bio (je) insultiran i u pogibelji da bude napadnut'.
Za demonstrante, koji su se nakon dočeka razišli na Zrinjevcu, ne biraju se riječi pa se tako navodi kako je riječ o 'frankovačkom ološu zagrebačkih ulica'. Reagirao je i splitski Mjesni olimpijski pododbor koji je u brzojavu Olimpijskom odboru u Zagrebu i njegovu predsjedniku Franji Bučaru demantirao pisanje zagrebačkog tiska o utakmici i ozračju u Splitu prilikom gostovanja Građanskog. Brzojav sličnog sadržaja uputio je Splitski podsavez Zagrebačkom savezu te Subotičkom, Beogradskom, Ljubljanskom i Sarajevskom podsavezu. Inače, prigovaralo se da je zagrebački tisak izvrnuo stvarna događanja i u potpuno suprotnim bojama prikazao, kako tvrde, stvarnu atmosferu u Splitu.
Navest ćemo samo jedan karakterističan primjer iz splitskog dnevnika: 'Spočitava se Hajduku da je zazirao od gostiju. Građanski je bio srdačno dočekan, ali je demonstrativnim ustajanjem sa stola, kad bi došli članovi Hajduka, i nerado ili nikako ne odvraćajući na ulici pozdrav, dao razumjeti i pokazao da mu nije milo Hajdukovo društvo. Pa zašto se onda narivavati? Oni su se prijatnije osjećali sami, pijući vino na brodu i snujući vještačka djela na brodu i težak poraz svome protivniku.' O ovim događanjima pisao je i splitski list Život pod naslovom 'Posle utakmice s Građanskim'. U listu se tvrdi kako je Građanski dvije godine 'konstantno i sistematski' preko svog glasila vodio kampanju protiv svog najvećeg rivala na jugu, splitskog Hajduka. I u Zagrebačkom športskom listu reagirali su na navedene demantije spomenutih splitskih listova. Njihovo pisanje nazvali su 'bolesnom maštom splitskih novinskih pisara' te priznaju kako ih do tada, tj. do gostovanja u Splitu krajem svibnja 1921. nisu poznavali, ali da ih sada poznaju.
Osobito im zamjeraju što su zagrebačko građanstvo koje je dočekalo igrače Građanskog na kolodvoru nazvali 'frankovačkim ološem'. Upravni odbor JNS-a donio je 28. srpnja 1921. zaključak u vezi tzv. splitske afere. Prema tom zaključku, 'utakmica i vodstvo iste nije ni u čemu prekoračilo granice običajnih oštrijih prvenstvenih utakmica'. Također je zaključeno kako ponašanje splitske publike za vrijeme utakmice, kao i nakon nje 'nije prekoračilo običajno držanje kod oštrijih utakmica'. Izvještaj vođe puta Građanskog Josipa Pavlina ocijenjen je 'neistinito pretjeran' te je prema ovoj odluci Građanski bio dužan kazniti svog člana i o tome izvijestiti JNS. Savez je također otklonio sve optužbe na račun svog člana dr. B. Doležala u Zagrebačkog športskom listu. Ovakva odluka izazvala je šok i nevjericu u Građanskom (...).