Njegove 42 sekunde zaostatka za pobjednikom slalomskih kvalifikacija i 74. mjesto od 128 sudionika izazvat će podsmijeh i podrugivanje no njemu to ne smeta. Baš kao i onih 45 sekundi u veleslalomskim kvalifikacijama i 83. mjesto od 132 sudionika. Ove brojke su činjenice koje u slučaju Hubertusa von Hohenlohea nisu bitne. Njemu je bitno da ga ljudi vole i kako je napisao jedan austrijski kolega "ostali osvajaju medalje, on osvaja srca". On naprosto uživa u činjenici da je rekorder po broju nastupa na svjetskim skijaškim prvenstvima ali i po životnoj dobi u kojoj se na takvo što odvažio.
A meksičkom reprezentativcu Hubertusu von Hohenloheu je 66 godina i ovo mu je čak 21. svjetsko prvenstvo u karijeri. Prvo mu je bilo ono održano u Schladmingu 1982. kada je imao 23 godine. A riječ je o fotografu i biznismenu koji se hvali svojom plemenitom lozom i koji je svojedobno gradio čak i glazbenu karijeru pod umjetničkim imenom Andy Himalayja odnosno Royal Disaster. Čovjek potječe iz bivše vladajuće obitelji povijesne kneževine Hohenlohe-Langenburg u njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg. Drugi je sin princa Alfonsa of Hohenlohe-Langenburga i princeze Ire von Furstenberg. Rođen je u Mexico Cityju gdje je njegov otac vodio Volkswagenovu tvornicu.
Premda je u Meksiku živio samo prve četiri godine svog života već je desetljećima skijaški reprezentativac te srednjoameričke zemlje. Živio je u Španjolskoj a studirao u Austriji pa se skrasio u Beču gdje je radio kao umjetnički fotograf. Sa suprugom Simonom Gandolfi, rođakinjom talijanskog skijaškog velikana Alberta Tombe, Von Hohenlohe trenutno živi u kneževini Lihtenštajn. Uživa u skijanju i nastavlja "bildati" svoj rekord vješto koristeći nepostojanje nikakvih rezultatskih kriterija za nastupe na svjetskim smotrama.
Inače, Hubertus je 1981. osnovao Meksički skijaški savez a prvi put je boje Meksika branio na Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu završivši kao 26. u slalomskoj utrci. Nakon toga sudjelovao je i na Igrama u Calgaryju (1988.), Albertvilleu (1992.) i Lillehameru (1994.). Kvalificirao se on i za ZOI u Torinu 2006. ali je tada Meksički olimpijski odbor odlučio da neće imati predstavnika jer nisu htjeli imati delegaciju od jednog čovjeka. No, 2010. u Vancouveru Meksikanci su na to ipak pristali a nastupio je i u Sočiju 2014. godine.
Kad bi ga priupitali zašto je tako neumoran u nastupima na velikim natjecanjima, koja su sve veća karikatura, on bi običavao odgovoriti da je to zbog toga što mu se čiji da skijaši iz skijaški egzotičnih zemalja polako nestaju. A "nestati" je odlučio i on nakon prošlog Svjetskog prvenstva kada je najavio svoje umirovljenje koje se ipak nije dogodilo:
- Svojedobno sam u Cortini završio u mreži i to je bilo izrazito neugodno. Moja supruga misli da sam ja kompletno lud. Uvijek je u strahu da će mi se nešto dogoditi. Morate osjetiti što vam tijelo govori i onda odlučiti.
Vozeći kvalifikacije i u veleslalom i u slalomu, a niti jedne nije prošao, ovaj skijaški aristokrat svu istinu oko svog neodlaska u natjecateljsku mirovinu sažeo je na sljedeću izjavu:
- Način na koji me ljudi slave je takav da imam osjećaj da sam Franz Klammer. Briljantno je imati toliko obožavatelja s tako malo učinka.
A svoju neučinkovitost i rezultatski besmisao opravdava ovako:
- Ako gubim bitke, barem se želim predstaviti u stilu, kao natjecatelj džentlmen.
Njemu je očito jednostavno previše zabavno da bi prestao.
Trenutačno prodaje priču da ne želi nastupiti na Olimpijskim igrama u Milanu jer mu smeta što neće biti jedinstvenog olimpijskog ugođaja s obzirom na to da će se muške (Bormio) i ženske (Cortina) utrke održavati na velikoj udaljenosti.
No, tko zna, možda ovoga plemića za dvije godine vidimo opet na startu kvalifikacijskih utrka Svjetskog prvenstva u Crans-Montani i to u dobi od 68 godina.
Da li netko sjeća Eddi the Eagle -tu. Taj je bil faca!!!