Kad god je u svojih dosadašnjih 16 nastupa za hrvatsku reprezentaciju bio na terenu, krilni napadač Orlando Cityja Marco Pašalić uvijek je nešto napravio. Bio to prodor, dribling, udarac, centaršut ili dodavanje, ovaj 177 centimetara visoki brzonogi igrač rođen u Karlsruheu nikad nije odigrao loše. I baš zato je zaslužio svoju prvu veliku priliku u hrvatskom dresu, svoj prvi start u nekoj istinski važnoj natjecateljskoj utakmici.
Marco bi se, prema informacijama koje imamo, trebao naći u prvoj postavi u utakmici drugog kola skupine L protiv Paname. Uz to što je zaslužio priliku, drugi razlog je onaj taktičke prirode. Njegove bi kvalitete vrlo lako mogle doći do izražaja protiv Paname. Naime, njegov briljantan udarac s distance lijevom nogom mogao bi biti jedan od glavnih načina za probijanje Paname koja će se braniti vrlo nisko i kompaktno u sustavu 5-4-1. Ako Panama uđe u ''krilo'' svojeg vratara, tu bi Pašalićeve navike ulaska u sredinu i potezanja dalekometnog ''topa'' maksimalno koristile vatrenima.
Pozicija desnog krila možda je najveća dvojba izbornika Zlatka Dalića ususret utakmici s Panamom. Dalić razmišlja i o, uvjetno rečeno, konzervativnijim opcijama poput inače centralnih igrača, Andreja Kramarića ili Marija Pašalića. To je izbornik napravio mnogo puta u svojem mandatu, ali u ovakvom dvoboju pravo desno krilo imalo bi više smisla, posebice kad uz ove navedene razloge dodamo i Marcovu kvalitetu centaršuta. Te centaršuteve bismo čekali s vrlo dobrom visinom, to jest Antom Budimirom i Ivanom Perišićem.
Kao jedino pravo desno krilo u redovima reprezentacije, igrač poput Marca Pašalića nam je prijeko potreban. I upravo u tome leži treći razlog zbog kojeg mu treba dati priliku. Kad Marco osjeti puno povjerenje stručnog stožera, kao što je to osjetio i u Orlandu, onda može ubaciti čak i u brzinu više te postati nezaustavljiv. Marco bi nam zaista mogao mnogo donijeti. Inače, protekle je sezone briljirao na američkom tlu, u svom klubu Orlandu, a igranjem u prvih 11 protiv Paname mogli bismo reći da je ostvario svoj "američki san". Za dečka koji je s 18 godina radio na baušteli, zvijezde se nisu loše posložile...
Zasto clanak o ovom dobrom igracu i dragom mladom covjeku UVIJEK pocinje da je jednom radio tjedan dana na bausteli u Njemackoj. SRETNO HRVATSKA