OSIJEK - Još u prosincu 2001. godine mladi Osječanin Marko Babić u Leverkusenu je vodio tešku rehabilitacijsku borbu s ozljedom sanjajući tek približavanje krugu kandidata momčadi Bayera 04. Nepunih pola godine kasnije iz njemačkog se trnja vinuo nadomak japanskih zvijezda. Jozić ga je kao najveće, ali i najugodnije, iznenađenje uvrstio među 25 odabranih koji bi mogli na Svjetsko prvenstvo.
- Sve je to kao najljepši san. Ugodno me iznenadilo i kad sam iz mlade reprezentacije uoči prijateljskog susreta s Mađarima u Pečuhu u zadnji tren priključen najboljoj seniorskoj vrsti. Odigrao sam drugo poluvrijeme. Kad sam od kuma iz Hrvatske čuo vijest da sam među 25 igrača, mojem veselju nije bilo kraja. Uz podršku obitelji i trenera Novoselca, koji je vjerovao u mene i kada nisam igrao u klubu, ispunio mi se dječački san - počeo je Babić.
Marko Babić najmlađi je član hrvatske nogometne kolonije u njemačkom Leverkusenu. U siječnju 2000. godine je s Juricom Vranješem osječki Gradski vrt zamijenio "BayArenom", ali je dugo bio u zapećku Bundeslige. Razdoblje prilagodbe uz neiskustvo i kasniju ozljedu udaljili su ga od momčadi "apotekara". Ovog proljeća je krenuo u njemačkom kupu, pa pomalo u prvenstvu, te bio i strijelac pogotka za 3:1 protiv Juventusa u Ligi prvaka.
- Nakon šestomjesečnog oporavka bio je uspjeh naknadno se probiti nadomak početne jedanaestorice. Trener Toppmöller ima na raspolaganju više od polovice njemačke reprezentacije i puno sjajnih internacionalaca, među kojima su naši Živković, Vranješ i Brdarić. A stranac uvijek mora biti bolji od domaćih. U formaciji 4-4-2 mijenjao sam Brazilca Ze Roberta na lijevom veznom. Imam ugovor s Bayerom do 2005. godine, na mene najozbiljnije računaju, pa sam otklonio neke ranije kombinacije oko prijevremenog odlaska. Jer s 21 godinom želim prvenstveno igrati. Sve mi se vraća. Dok su se drugi odmarali, mukotrpno sam trenirao i liječio se kod Peharca - priča Babić.
O tezi (pre)ranog odlaska u inozemstvo, s nepunih 18 godina, Marko uporno odgovara.
- Nisam pogriješio, okusio sam profesionalizam i skupio iskustvo, a što bih morao proći prije ili kasnije. Brže sam sazrio i očvrsnuo, dakle prishološki sam još jači. U Osijeku sam igrao iz zabave i zadovoljstva, a u Njemačkoj je to sasvim suprotno. Žao mi je tek pomalo što više nisam pružio Osijeku, svega pet-šest prvoligaških nastupa.
Kapetan je mlade reprezentacije, te kao i njegov osječki i njemački suigrač i prijatelj Jurica Vranješ sada gura na dva reprezentativna kolosijeka.
- Moja generacija rođena 1981/1982. predvođena trenerom Novoselcem, u kojoj su Carević, Abramović, Srna, Ješe, Brkić sigurno može ostaviti dubok međunarodni trag. Sam poziv među 25 Jozićevih izabranika je golem poticaj od neprocjenjive važnosti. Pun sam samopouzdanja i vjerujem da ću za idući SP biti jedan od ključnih igrača.
D. Kasač