Jedna lopta, druga lopta, sedmerac... Jednu za drugom sinoć je u Areni skidao novi heroj hrvatske rukometne reprezentacije. Iako je na semaforu na kraju pisalo 29:32 za Njemačku, ispunjena Arena Zagreb u prijateljskom susretu protiv moćne rukometne nacije nije svjedočila porazu, već jednoj velikoj osobnoj pobjedi. Bila je to večer u kojoj je Hrvatska, unatoč rezultatskom minusu, dobila potvrdu o novom heroju iz sjene. Njegovo ime je Dino Slavić.
On je 33-godišnji Riječanin čija je životna i sportska priča dokaz da se upornost i vjera u vlastite mogućnosti uvijek isplate. Vratar koji je godinama strpljivo čekao svoju priliku, iskoristio je minute protiv Njemačke da pokaže svu raskoš svog talenta i zapali tribine kao rijetko tko prije njega.
Put Dine Slavića do ovacija petnaest tisuća ljudi bio je dug i nimalo lak. Karijeru je započeo gotovo slučajno – kao dječak u Matuljima, mjestu pokraj Opatije, javio se da stane na gol samo kako ne bi morao trčati, nesvjestan da je time odredio svoj životni poziv. Od tih početaka, preko riječkog Zameta gdje se afirmirao, trnovitog puta u španjolskom Ademar Leonu, pa sve do igranja Lige prvaka u dresu PPD Zagreba i sadašnjeg angažmana u francuskom Limogesu, Slavić je gradio reputaciju pouzdanog i karakternog vratara. Njegov put nije uvijek bio posut zvijezdama, no svaku je prepreku pretvarao u motivaciju, a iduće poglavlje njegove karijere odvest će ga u Sjevernu Makedoniju, u ambiciozni klub Ohrid. Iako je godinama bio na širem popisu reprezentacije, poziv za veliko natjecanje dočekao je tek s trideset godina, debitiravši na Svjetskom prvenstvu 2023. godine. Upravo to iskustvo i strpljenje bili su vidljivi u svakom njegovom pokretu u Areni.
Njegov ulazak u igru desetak minuta nakon početka drugog poluvremena, pri vodstvu Njemačke 22:20, pokazao se kao ključan trenutak koji je promijenio energiju cijele dvorane. S nekoliko uzastopnih, uistinu fenomenalnih obrana, unio je potpunu pomutnju u njemačke redove. Nije to bio samo bljesak, već demonstracija kvalitete brušene godinama. Njegova energija prelila se na suigrače, a huk s tribina postajao je sve glasniji sa svakim zaustavljenim udarcem. U tim je trenucima Hrvatska preuzela vodstvo, a Slavićeva obrana sedmerca izazvala je pravu erupciju oduševljenja. Sada, kao jedan od trojice vratara uz Mateja Mandića i Dominika Kuzmanovića, koji je utakmicu propustio zbog lakše ozljede gležnja, nameće se kao pouzdana opcija i netko tko može prelomiti utakmicu.
Unatoč osobnom uspjehu i ovacijama s tribina, nakon susreta je ostao skroman i čvrsto na zemlji, s fokusom na momčad. "Rezultat nije bio najvažniji, iako je lijepo pobjeđivati ovakve utakmice. Pogledat ćemo sve pogreške, analizirati i pripremiti se za novu utakmicu za tri dana. Primili smo puno golova iz kontre i polukontre, to nismo uspjeli spriječiti i mislim da je to problem", rekao je Slavić za RTL, ne zaboravivši pohvaliti ni mladog pivota Zlatka Raužana. Ipak, nije mogao sakriti emocije zbog nevjerojatne podrške. "Stvarno bih htio da svaki sportaš bar jednom u životu osjeti ovako 14-15 tisuća ljudi u Areni Zagreb. Mislim da ću ovo pamtiti cijeli život", zaključio je novi junak hrvatskih navijača, koji će već u nedjelju u Hannoveru imati novu priliku pokazati svoju klasu.