Tomislav Čižmešija urezao se u pamćenje nacije kao prvi stjegonoša neovisne Hrvatske na Zimskim olimpijskim igrama 1992. godine. Bilo je to 8. veljače 1992., trenutak za povijest. U francuskom Albertvilleu, na svečanom otvaranju 16. Zimskih olimpijskih igara, među delegacijama iz cijelog svijeta prvi se put pojavila ona s hrvatskom trobojnicom. Malena, sačinjena od svega četiri sportaša i nekoliko članova stožera, ali ispunjena neizmjernim ponosom. Na čelu te povijesne kolone, kao prvi stjegonoša neovisne Hrvatske, stajao je 23-godišnji umjetnički klizač Tomislav Čižmešija. Dok je odlučnim korakom nosio zastavu, u domovini je bjesnio rat. Njegov hod pod reflektorima olimpijskog stadiona bio je više od sportskog čina; bio je to simbol prkosa, nade i rođenja jedne nacije na najvećoj svjetskoj pozornici, dokaz da Hrvatska postoji i da je nitko ne može izbrisati. Taj nastup, omogućen tek tri tjedna ranije provizornim priznanjem Hrvatskog olimpijskog odbora, predstavljao je diplomatsku i moralnu pobjedu izborenu u najtežim mogućim okolnostima. Ono što je fascinantno i što njegovu priču čini uistinu jedinstvenom jest činjenica da je paralelno s iscrpljujućim treninzima i putovanjima vodio još jednu, jednako zahtjevnu bitku, onu akademsku. Dok je brusio piruete i skokove na ledenim plohama diljem svijeta, Tomislav Čižmešija bio je i redoviti student Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uspijevao je uskladiti dva potpuno različita svijeta, svijet vrhunskog sporta koji zahtijeva potpunu fizičku predanost i svijet medicine koji traži intelektualnu disciplinu i sate provedene nad knjigom.
Nekada umjetnički klizač, a danas liječnik urezao se u pamćenje nacije kao prvi stjegonoša neovisne Hrvatske na ZOI
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
U slobodi se i prijetnje oslobode. Dobivali smo ih, kao i zabrane, prestanak ugovora dogovoren s ministricom
Nakon tisuća nastupa i milijuna gledatelja 62-godišnji Zagrepčanin izgradio je opus koji ga svrstava među najvažnije autore suvremene komedije. Bio je uključen u niz projekata, javnost ga najviše pamti po 'Večernjoj školi', a upravo obilježava i 30 godina stand up karijere
'Iako smo prije baratali brojkom od 1,6 milijuna Amerikanaca hrvatskog podrijetla, ima nas oko milijun'
Jedan od najistaknutijih aktivista za hrvatske interese u Sjedinjenim Američkim Državama govori o tamošnjim Hrvatima, Trumpovoj vladavini te nemirima po američkim gradovima
NATO 3.0: Europljanima troškovi, Amerikancima profiti
Američko povlačenje iz NATO-a malo je vjerojatno, iako Washington time stalno prijeti, ali uglavnom je riječ o sredstvu političkog pritiska
VIDEO Robot Rinno: Ja sam iz Imotskog, a sada sam stacioniran u Zagrebu. Kaj oćeš da ti nekaj velim na zagrebačkom?
On zna svaki recept na svijetu, bez problema može kuhati. Može također nositi vreće s građevinskom šutom, može i graditi zidove, postavljati pločice, pakirati pakete te pružiti utjehu razgovorom. Čak može i potapšati po ramenu za utjehu. Usto, može raditi 0 – 24, čak i sam sebi mijenja baterije svaka četiri sata. Osmislio ga je, u potpunosti, inovator Mario Ljubičić
Koga u Hrvatskoj, nakon 80 godina, i dalje plaše grobovi Hrvata u Sloveniji?
Ako hrvatska Vlada nema novca za zbrinjavanje 750 grobišta Hrvata u Sloveniji, neka tako kaže; mnogi će Hrvati i poduzetnici donirati za njihov dostojanstven ukop
Olimpijske igre su odavno izgubile neku težinu, kome su uopće zanimljive igre na kojima su sportovi koje gura par država, sa dosza disciplina jedna slična drugoj. Skijanje ovakvo onakvo, skateboard (!?), klizanje u 16 varijanti, hokej kojeg igra 7 država od kojih dvjema nije dozvoljen nastup, a liga ne pušta najbolje igrače.. Ljetne, zimske, sve isto. Nisam već desetljećima pratio ni jedno oi natjecanje dulje od 6 min u komadu.