Neće biti petog meča

U petak navečer nikome nije bilo lako. Subota, pogotovo onima u Bratislavi koji su je povezali s petkom, razbila je depresiju. Bio sam među njima, vjerovao sam duboko u 2:0 prvoga dana, a onda sam ostao nekako prazan. Iako je 1:1 bio u najmanju ruku dobar rezultat.

Strah? Da, strah je stanovao negdje, grozno, gotovo opipljivo blizu. Što ako se parovi okrenu, što ako Slovaci odu u nedjelju s bodom više, u utakmici u kojoj sam vjerovao da ne može ne otići na našu stranu? No, ovo nije ta priča, ovo nije ta generacija.

Ovdje je Ivan Ljubičić, čudesan šampion. Ovdje je Mario Ančić, čarobnjak u parovima i dečko koji ima samo 21 godinu i tu 21 godinu treba mu tolerirati čak i u noćima poput one od petka. Ali kad vjerujete i kad vas ponese euforija, teško je kad shvatite da ona stanuje samo milimetar dalje od suprotnog pola, depresije. Dok se ludilo širilo Bratislavom, dok je Gremium angažirao konobare iz susjednih pubova jer je pivo teklo potocima, negdje izvan grada, u tišini Chrovatskog groba Ivan Ljubičić sanjao je nedjelju i Davisov pehar.

Nije to bila priča o Dominku Hrbatyju, koji će sigurno zapeti danas od 14 sati. Ivan zna da je to utakmica koja ovisi samo o njemu. "Salatara" je čekala iza sudačke stolice, bdjela je u svoj nervozi prva dva dana nekako tiho i proračunato hladna. Na njezinom podnožju stanuje prazno mjesto. Mjesto koje čeka na Hrvatsku. Slika koja se ponavljala svih ovih bratislavskih dana.

Možda je sve zapisano u zvijezdama, ali nakon parova čini mi se da čak ni Slovaci više ne vjeruju u čudo. Iako imaju šansu, uvijek je imaju dok je rezultat živ. Povijest Davisova kupa pronaći će toliko preokreta da čim pomislim na njih vratit će se onaj gornji, prazan i siv, toliko nepodnošljiv strah.

Ljubo je rekao da je spreman umrijeti na terenu u najvažnijem meču svog života. Umrijeti i dosanjati san. San kako podiže pehar. Povijest, povijest je tu pred nama. Poslije ručka Ljubo će donijeti desert. Ne, gotovo sam siguran da se danas peti meč neće igrati. Ljubičić će sve obaviti ranije. Dvanaest pobjeda u nizu. Za povijest koju nam nitko nikada neće ukrasti...