Najljepše je “predstavniku kluba“ Zoranu Mamiću

Bjelorusija, Bugarska, Izrael, Njemačka, Španjolska, Engleska, Turska, Grčka, Češka, Australija, Argentina, Brazil, Čile, Tajland... To su neke od destinacija koje je kao Dinamov sportski direktor obišao Zoran Mamić.

Uživancija od posla, obilazi svjetske metropole, posjećuje velike klubove, prati potencijalna pojačanja i - ne odlučuje i ni za što ne odgovara.

Krene li nešto po zlu, recimo, ispostavi se da je igrač kojega je on pronašao (npr. Nowotny, Suarez) ili trener kojega je on podupro (npr. Vlak) promašaj, Zoki je samo “predstavnik kluba”. A kad Eduardo potpisuje za Arsenal ili Modrić za Tottenham, Zoki je uvijek u tom avionu, naravno kao sportski direktor, njegova slika je na svjetskim naslovnicama.

Uglađenoga i korektnoga Zorana, naravno, ne treba kriviti, treba ga samo pustiti da uživa. Dok može. Većina njegovih prethodnika na funkciji sportskog direktora nije imala tu sreću: Vlak (2002.), Barić (2004.), Cvetković (2006.) letjeli su nakon prve pogrešne procjene ili prvoga “ne” Zdravku.

Zoki se, naravno, nikada ne suprotstavlja, a i ne griješi. Kad god je u dvojbi, nazove starijeg brata. I problem je riješen.